Da nedostatak finansijskih sredstava u vremenu sve veće krize ne mora da bude presudan za one koji su željni novih iskustava i putovanja van granica naše zemlje, svojim primjerom je pokazalo četvoro mladih ljudi iz Banjaluke i Dervente.
Oni su, naime, pomoću interneta kao sredstva globalne komunikacije, za razliku od većine svojih vršnjaka, odlučili da iskoriste društvene mreže kako bi se zaputili u turističku avanturu, poznatu kao "kaučsurfing" (eng. couchsurfing).
"Kaučsurfing" predstavlja onlajn zajednicu pomoću koje je svim korisnicima omogućen boravak u nekom gradu u inostranstvu, a da pritom ne plate hotel, hostel ili kamp. Naime, ova društvena mreže koja lokalno stanovništvo povezuje sa ljudima iz cijelog svijeta, nudi potpuno besplatan smještaj kod osobe u gradu koji ste naumili da posjetite.
Mreža za putovanja: "Za 'kaučsurfing' sam od prijatelja saznala prije neke dvije godine, ali sam profil na sajtu couchsurfing.org napravila relativno nedavno, svega petnaestak dana prije našeg putovanja", priča Tijana Ćup, pokretač cijele "akcije" putovanja.
Kaže da je oduvijek imala želju da putuje, ali da obično nije uspijevala da pronađe neku zgodnu priliku, te da bi joj se uvijek nešto ispriječilo.
"Ili nisam imala društvo ili nisam imala novca u tom momentu i tome slično. Kada se sve složilo, napravila sam profil i poslala nekoliko zahtjeva. Javio mi se jedan momak i odmah je 'pao' dogovor da idemo", prisjeća se Ćupova.
Osnovno pravilo "kaučsufringa" je da se smještaj ne smije naplaćivati, a na profilu osobe je moguće iščitati njegove reference, koje ostavljaju drugi "surferi", kako se među sobom nazivaju, a koji su već boravili kod njega/nje. Reference se odnose na sve ono što je relevantno za ostatak "kaučsurfing" zajednice, iskustva sa domaćinom i tome slično.
"Dakle, boraviš kod nekoga koga nisi u životu vidio ili upoznao, a pritom je osoba iz jedne potpuno druge kulture. To je, u stvari, jedna svojevrsna razmjena iskustva", pojašnjava Ćupova i dodaje da je oduševljena prvim iskustvom ovog tipa.
Objašnjava da je pozitivna strana da, iako tražite smještaj, nije obavezno da morate ponuditi isti.
"Mada, naravno, onima koji se pokažu kao dobri domaćini, uvijek ćemo izaći u susret", naglašava ona.
Vozom do Budimpešte: Raspoložena ekipa je za svoje prvo zajedničko putovanje i ispitivanje "kaučsurfing" terena odabrala glavni grad Mađarske, pa je trebalo naći i jeftin način kako iz Banjaluke stići do Budimpešte.
"Saznali smo da postoji željeznička linija Sarajevo - Budimpešta, preko Doboja. Povratnu kartu smo platili svega 67 KM, a do Doboja smo išli autobusom. Dakle, ukupna cijena prevoza u oba smjera nije prešla 90 KM po osobi", ističe Ćupova i dodaje da bi jeftinije koštalo jedino da se, recimo, petoro ljudi zaputilo privatnim automobilom.
Predrag Drakulić, koji je takođe bio dio spomenute četvorke, objašnjava da je Banjaluka od Budimpešte udaljena oko 350 KM, te da se vozom, po redu vožnje, putuje oko osam časova.
"E sad, s obzirom na to kakvo je stanje u našim željeznicama, kasnili smo u startu. Naravno, to podrazumijeva da vozovi koji se mimoilaze ili ukrštaju moraju čekati jedni druge, tako da smo kasnili tri sata. Ali, u povratku je sve išlo kako treba, pa smo stigli po predviđenom redu vožnje", priča on.
Prvo iskustvo: Objašnjava da nisu imali nikakvih bojazni, te da njemu odlazak i boravak kod nepoznate osobe nije bio pretjerano neobičan.
"Praktično sa tom osobom živiš, jedeš, družiš se. Možda se najbolje može uporediti sa tim kako izgleda kad kod nekoga odeš u goste na nekoliko dana", ističe Drakulić i dodaje da je najsimpatičnije bilo kada su od Ulasa Kotana, svog domaćina, saznali da je to i njemu prvo "kaučsurfing" iskustvo.
Naime, Ulasov prijatelj je već imao nekoliko puta u gostima "kaučsurfere" iz cijelog svijeta, pa je i on odlučio da se okuša u ugošćavanju stranaca.
"Bili smo smješeni u Pešti, tačnije u starom dijelu grada. Ulas ima stan u samom centru grada, a objekat najviše podsjeća na, recimo, Banski dvor", priča Drakulić, ilustrujući to visokim stropovima i zgradom napravljenom u austrougarskom periodu.
Dodaje da je njihov domaćin, kada je imao vremena, zajedno sa njima obilazio grad, kako bi im pokazao njegove znamenitosti.
"Zanimljivo, on je odrastao u Brajtonu, u Engleskoj, a u Budimpeštu se preselio zbog posla, i to prije samo tri godine. Tako da je u neku ruku i on još turista", kaže Ćupova kroz smijeh i ističe da se radi o veoma srdačnoj osobi, kojem je gostoprimstvo jača strana.
Grad podređen turistima: Tijana Ćup otkriva da bi s vremena na vrijeme prosto "uskočili" u gradski autobus i izašli na stanici koja bi im se učinila zanimljiva.
"Vožnja u gradskom autobusu, troblejbusu i tramvaju se ne plaća. Sve je podređeno turistima kojih ima u velikom broju. Pretpostavljam da je takođe jedan od ciljeva bio i da se smanji procenat zagađenja koje stvaraju privatna vozila", zaključuje ona.
Tako su obišli Nacionalni muzej, bili na Gelertovom brdu sa impresivnim Kipom slobode.
"Otišli smo i na drugi kraj brda, gdje se nalazi tvrđava Buda u kojoj je smještena rezidencija, to jest predsjednička palata. To je inače najviši dio Budimpešte sa vidikovcem koji pruža fantastičan pogled na grad", ističe Drakulić.
Dodaje da su za dva dana boravka obišli i Baziliku svetog Ištvana ili svetog Stefana, zgradu Parlamenta i Trg heroja.
"Vidjeli smo i Ambadasu Srbije, koja je poznatija kao bivša kuća Jovana Dučića. Otišli smo i do Čein bridža, a riječ je o njihovom najstarijem mostu", dodaje Ćupova.
Drakulić, koji je nedavno diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu, obišao je i Poljoprivredni muzej.
"U pitanju je najveći muzej tog tipa u Evropi, što i nije čudno ako uzmete u obzir da se nalazite u Panonskoj niziji, te da je skoro sve podređeno poljoprivredi. Ulaznice u muzej iznose oko pet evra, nisu preskupe. Cijene u gradu su duplo više nego kod nas, pa bi se otprilike moglo gledati tako da su cifre iste, ali plaćate u evrima. Što se hrane tiče, ona je za za tridesetak odsto skuplja nego kod nas", priča Drakulić.
S obzirom na to da je Ulasov poznanik istovremeno ugostio "kaučsurfere", ekipa iz BiH se i sa njima družila.
"U jednom momentu smo se u stanu našli zajedno sa Poljacima, Špancima, pored našeg domaćina koji ima grčko i tursko porijeklo", oduševljeno priča Drakulić.
Što se tiče "kaučsurfinga", stav Ćupove je da se radi o toplim, pristupačnim ljudima.
"Oni koje smo upoznali zaista su voljni da se sreću sa ljudima iz drugih kultura. Bilo je sjajno i definitivno neće ostati na ovom putovanju", tvrdi ona.
Ulaganje vidljivo širom grada
Bh. putnike je u Budimpešti oduševilo vidno ulaganje novca u, kako kažu, apsolutno sve.
"To ide do granica da prekrivaju spomenike zimi, da ih vremenske prilike ne oštete. Taj trud se vidi na svakom koraku, na svim zgradama, lokalima i slično, bar je tako djelovalo nama kao turistima", naglašava Tijana Ćup.
"Kaučsurfer" u nekoliko koraka
Da biste otvorili svoj profil na couchsurfing.org, ne treba vam puno vremena, niti informatičkog znanja. Cio postupak može da se obavi u tri koraka: registracija, kreiranje profila i traženje domaćina/čekanje da nekog ugostite. Osim osnovnih informacija o sebi, neka od opisnih pitanja na koje je poželjno da odgovorite jeste "kaučsurfing" iskustvo, tip ljudi koje preferirate, šta biste željeli da naučite iz toga, a naravno poželjne su i fotografije. Posebna rubrika je i opis stana, odnosno šta to nudite. Ako imate samo dobru volju, ali nažalost ne i smještaj, nema veze. Svejedno postanite član i odvedite stranca u obilazak svog grada, izvedite u provod, popijte kafu sa njim, upoznajte se.
