BASRA - Rijetko kada se desi slučaj da otvaranje jednog muzeja izazove svjetsku pažnju osim ako se taj muzej ne nalazi u Iraku i ako nije riječ o bivšoj palati Sadama Huseina koja je pretvorena u muzej.
Kada se Jazan Fadli predstavi strancima i kaže da je iz Iraka, njegovu domovinu svi poistovjećuju sa Islamskom državom, vjerskim nasiljem, hemijskim naoružanjem i bombaškim napadima.
Pa, ipak, ova zemlja je daleko više od toga. Mnogi su, usljed ratnih godina, zaboravili da se Irak nekada smatrao kolijevkom civilizacije, matematike, astronomije i medicine, mjesto koje je u prošlosti često znalo da ustalasa svijet, bilo da je riječ o doprinosu nauci, umjetnosti ili arhitekturi.
"Irak je, istorijski gledano, veoma važan iz više razloga, ali najviše po tome što je to mjesto gdje su se pojavile prve civilizacije", kaže Set Kanti, profesor političkih nauka sa Univerziteta Vašington.
Dodaje da je Irak nekada bio jedan od najpoznatijih centara globalnog znanja.
Međutim, malo ko danas tu zemlju posmatra na taj način, posebno jer zadnjih deset godina ova zemlja puni novinske stupce iz potpuno pogrešnih razloga.
"Upravo zbog ratova u kojima smo konstantno od 1980. godine, mediji, ali i svjetska javnost, uglavnom se fokusiraju na lošu, mračnu stranu naše zemlje, umjesto na našu i te kako bogatu istoriju", kaže Fadli, koji je rođen u Bagdadu, a koji je tokom rata radio za američku vojsku kao prevodilac. Prije šest godine odselio se u SAD.
Međutim, jedan muzej može da promijeni imidž ove zemlje.
Muzej se nalazi u Basri, poznatoj po nafti, na jugu Iraka, i poznat je po antikvitetima koji svjedoče o bogatoj istoriji Iraka. Muzej u Basri je otvoren prije mjesec dana i to je prvi muzej otvoren u zemlji nakon više od 10 godina.
Ipak, ono što ovaj muzej čini poznatim i zbog čega svi pišu o njemu jeste njegova ranija namjena. Naime, riječ je o bivšoj Sadamovoj palati pored jezera, koja je samo jedna od 100 Sadamovih rezidencija koje su izgrađene tokom njegove vladavine.
Katan al Obaid, direktor muzeja, kaže da su namjerno izabrali ovu lokaciju za muzej kako bi teme tiranije i diktature zamijenili temama civilizacije i humanosti.
Muzej je kulminacija osmogodišnjeg projekta kojim su željeli ispričati bogatu istoriju južnog Iraka, te podstaknuti kulturološko oživljavanje Basre. Ipak, zbog nedostatka finansija, trenutno je samo jedna izložba na repertoaru. Riječ je o izložbi antikviteta od kojih su neki stari i 2.000 godina, uključujući i srebrne novčiće iskovane u Basri, grnčariju, sanduke i keramičke ploče. Kada cijeli projekat bude okončan, u ovom muzeju će u tri ogromne hale biti izloženo između 3.500 i 4.000 antikviteta, koji potiču iz vavilonskog, asirskog, sumerskog i islamskog perioda Iraka.
Iako je samo otvaranje muzeja bila svojevrsna pobjeda, Al Obaid kaže da moraju da riješe još mnoge probleme kako bi sve bilo kompletirano.
Problem je i bezbjednosna situacija, jer su prije pola godina šiitske grupe zaprijetile da će upasti u Sadamovu palatu, ali je palata odbranjena.
Inače, ovu palatu su britanske snage koristile kao menzu tokom invazije 2003. godine. Protekla decenija, koju su obilježili autokratska vladavina, strane invazije, vjersko nasilje, kao i uspon Islamske države, ostavila je ožiljke po cijelom Iraku. Tokom ratova i nasilja, mnogi antikviteti su nestali, infrastruktura uništena, a državne institucije i ne postoje.
Nakon što su 2008. godine Britanci napustili palatu, Al Obaid i drugi irački entuzijasti su godinama težili, prikupljali novac, borili se sa birokratijom kako bi konačno ovaj prostor pretvorili u muzej.
U palati su na svaku od galerija postavljena i metalna, klizna vrata koja se u svakom momentu mogu zatvoriti u slučaju iznenadnog upada ili pokušaja pljačke.
Ipak, Al Obaid i drugi su odlučni da ovaj muzej učine ponosom nacije, gdje će dolaziti svi Iračani da vide svoju bogatu istoriju.
"Osnovni cilj ovog muzeja jeste da prvenstveno Iračani nauče i bolje razumiju svoju bogatu istoriju", kaže Fadli.
Ističe da tim muzejom žele da pokažu jedan drugačiji imidž Iraka.
"Ovaj muzej predstavlja svjetlo na kraju jednog dugog, mračnog tunela. Jer bez istorije i prošlosti, jedan narod nema ni budućnosti. Upravo ovaj muzej treba da bude podsjetnik da se nikada ne predajemo, jer nada uvijek postoji", kaže on, dodajući da je nada možda i najveće blago ovog muzeja.
