Iako je BiH poznata po prelijepim selima, seoski turizam na ovim područjima još nije ni u "zametku". Za razvoj ove grane turizma postoje svi preduslovi, ali statistike govore da bh. domaćini od toga nemaju nikakve koristi.
Ta oblast je godinama bila i zakonski neregulisana, a tek nedavno je donijet novi pravilnik o uslovima za pružanje usluga u seoskom domaćinstvu u RS.
Njime se propisuju vrste, minimalni uslovi za pružanje ugostiteljskih usluga u seoskom domaćinstvu, njegova kategorizacija i uređuju ostala bitna pitanja u vezi s načinom pružanja usluga u seoskom domaćinstvu.
Naime, Pravilnik je donijet u avgustu, a u toku je registracija seoskih domaćinstava za seoski turizam i nakon dobijanja potrebnih dozvola domaćini će moći ugostiti grupe i do 50 ljudi, a time će biti spriječeno gašenje mnogih sela. Za razliku od ugostiteljskih objekata, objekti na selu u kojima će biti smješteni turisti, u zavisnosti od svog kvaliteta, biće kategorisani pomoću ploča sa slikom jabuke, a najbolji objekti će imati maksimalno tri jabuke.
Registracija: Marija Knežević, dekan Fakulteta za turizam na Univerzitetu za poslovne studije iz Banjaluke, koja je učestvovala u izradi Pravilnika je istakla da je registracija seoskih domaćinstava za obavljanje turističkih aktivnosti neophodna.
"Meni se često javljaju grupe turista koje se vraćaju s mora i kada ih provedem kroz grad, oni ne žele da spavaju u hotelima i kažu mi da bi radije negdje na selo. Turisti kada dođu na odmor, definitivno preferišu seoski smještaj, domaću i zdravu hranu i čist vazduh", rekla je Kneževićeva.
Seoski turizam u BiH je do sada bio potpuno nerazvijen, a susjedne države su regulisale ovu oblast prije pet ili šest godina, pa je kod njih ona na višem nivou. Slovenija ima 3.000 registrovanih ležaja u seoskom turizmu, Srbija ima 5.000 istih ležaja, dok BiH, pored prelijepih sela, za sada nema nijedan registrovan ležaj.
"Naša prednost je što imamo velike stambene kapacitete na selu. To rijetko ko ima u svijetu. Ti kapaciteti su razvijeni, jer su ljudi koji rade u inostranstvu ulagali sredstva u kuće na selu. Ono što je najskuplje u turizmu je upravo smještaj, a infrastuktura se stalno gradi iako ona nije presudna za ovaj vid turizma", rekla je Marija Knežević.
Ona objašnjava da seoski turizam ne može biti osnovna grana turizma, već njegov generator i uz agroturizam može doprinijeti razvoju pojedinih regiona.
Opasnosti: "Seoski turizam i agroturizam, sa svojim pratećim sadržajima, su niskoproduktivna aktivnost i ne mogu biti nosioci turizma. Tu je, takođe, problem s ekologijom jer pretjeran razvoj seoskog turizma može stvoriti loše posljedice po ekologiju određenog područja. Tipičan primjer takve situacije je Vlašić koji se zbog ubrzane izgradnje može smatrati gradom, a ne mjestom gdje će se uživati u planinskim ljepotama. Seoski turizam mora imati ograničene kapacitete, inače, prijeti opasnost da se razvije u industriju, a to već nije ono što turisti traže", kaže Marija Knežević.
Ona je naglasila da turisti na selu traže mir, izolaciju, čistoću, netaknutu prirodu i s razvojem se ne smije pretjerati.
Ako bi ovaj turizam bio iskorišten u punom kapacitetu onda bi i sela oživjela i bila spasena od gašenja. Mnogi ljudi koji su napustili selo sada bi se mogli vratiti kako bi obnovili svoje kuće i eventualno ih osposobili za seoski turizam.
Poznavaoci ove oblasti su jednoglasni u ocjeni da je na međunarodnom turističkom tržištu sve veće učešće seoskog turizma.
"Nedavno sam bila u Istri, gdje je održan Kongres seoskog turizma. Tamo su svi smještajni kapaciteti na selu bili zauzeti, a u razgovoru s vlasnicima tih objekata smo saznali da su popunjeni tokom čitave godine, dok u svim hotelima ima mjesta. U svijetu savremeni gost preferiše seoski, zdravstveni i hodočasni turizam, a sve to na neki način ima veze sa selom", kazala je Kneževićeva.
Evropski fondovi: Za razvoj seoskog turizma BiH bi mogla da iskoristi sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije, a mnogi od njih se odnose na ruralni razvoj i infrastrukturu, a to su dvije stvari koje su potrebne za seoski turizam.
"U cijeloj priči o evropskim fondovima samo nedostaju dobri projekti i ideje da taj novac bude dobijen, što bi vratilo ljude na selo. Kada je u pitanju ogroman stambeni fond po selima, mnoge od kuća nisu baš u skladu sa seoskom tematikom, ali to turistima uglavnom ne smeta sve dok se nalaze na selu", rekla je Kneževićeva.
Enes Arifhodžić, direktor Turističke zajednice Federacije BiH, ističe da Pravilnik o kategorizaciji i pružanju usluga u seoskom domaćinstvu postoji i u Federaciji BiH. Zakoni i podzakonski akti koji regulišu turizam u ovom entitetu se oslanjaju na regulativu Republike Hrvatske koja ima mnogo razvijeniji turizam.
"Potrebna je prateća infrastruktura da se može doći do sela i marketing koji će sve to promovirati. Potrebno je mnogo raditi na tom polju i nije dovoljno samo reći da imamo prelijepih sela i pejzaža. Neophodno je da se stanovništvo educira i da se vrši promocija turističkoj klijenteli", rekao je Arifhodžić.
On ističe da je propisano ko može pružati turističke usluge u seoskom domaćinstvu, šta mora da postoji od objekata i s kakvim karakteristikama, te koje je usluge moguće pružati turistima.
"U okviru seoskog turizma podrazumijeva se i služenje hrane i pića iz sopstvene proizvodnje. To još nije zaživjelo u punom kapacitetu i ne sumnjam da će ovaj turizam zaživjeti jer BiH ima sve predispozicije za to. Seoski turizam je dobar izvor zarade za seosko stanovništvo", smatra Arifhodžić.
Bez registrovanih: U nekim opštinama, kao što je Banjaluka, koje su poznate po izuzetno lijepim selima za sada nema nijedno registrovano seosko domaćinstvo koje se bavi turističkim uslugama.
U Turističkoj organizaciji grada Banjaluke napominju da urbana zona grada zauzima samo deset odsto površine opštine zbog čega su potencijali za razvoj ruralnog turizma zaista veliki. To se posebno odnosi na južni dio grada i prostor srednjeg toka rijeke Vrbas i planine Manjače te prostor koji obuhvata Kozaru i Potkozarje.
Mladen Šukalo, samostalni stručni saradnik u Turističkoj organizaciji grada Banjaluke (TOBL), je istakao kako je prije nekoliko godina ova organizacija pokrenula manifestaciju "Kozarski etno" gdje su, između ostalog, podučavali stanovništvo o seoskom turizmu i o tome kako početi i registrovati domaćinstvo za seoski turizam.
"Projektom 'Kozarski etno' imamo za cilj da podstaknemo preduzetničke aktivnosti kod stanovnika sela kroz razne radionice i treninge. Namjera nam je da u ruralnim sredinama razvoj baziramo na iskonskim, izvornim i tradicionalnim vrijednostima koje gaji to područje", rekao je Šukalo i napomenuo da se mora imati na umu da Banjaluka i njeni stanovnici nemaju iskustva po pitanju seoskog turizma.
"Što se tiče samih inicijativa, svi bi nešto radili i uključili se, ali još vlada doza nepovjerenja i neznanja. Nedavno usvojeni Pravilnik o pružanju turističkih usluga u seoskim domaćinstvima mnogo olakšava registraciju domaćina, pružalaca usluga u seoskom turizmu, mada za sada nemamo ni jedno registrovano domaćinstvo, ali uskoro očekujem veći broj zainteresovanih za registraciju", kazao je Šukalo.
Trening: TOBL je nedavno organizovao trening i predavanje u Piskavici koje je bilo namijenjeno potencijalnim pružaocima usluga u seoskom turizmu.
"Stručni predavači u ovoj oblasti su došli iz Srbije i Slovenije i imali priliku da se upoznaju s našim potencijalima. Na tim predavanjima su bili i predstavnici Ministarstva trgovine i turizma RS, te Administrativne službe grada Banjaluka, koji će biti zaduženi za registraciju domaćinstava. Oni su odgovarali na sva pitanja vezana za registraciju", rekao je Šukalo.
Cilj treninga i predavanja je bio da se pokaže vlasnicima domaćinstava da ta registracija nije komplikovana i da ne zahtijeva posebne izdatke.
"Dok domaćinstva ne budu registrovana ne mogu nastupiti na turističkom tržištu i ne možemo ih promovisati. Kontinentalni turizam posljednih decenija sve više dobija na značaju i ako u susjednim državama može opstati, ne vidim razlog zašto ne bi opstao i kod nas. Svi potencijali za to postoje i tržište se svake godine povećava", smatra Šukalo.
U udruženjima koja se zalažu za očuvanje sela takođe mnogo očekuju od seoskog turizma i nadaju se da će se što prije razviti.
Opstanak: Sava Ožegović-Marčeta, predsjednica Upravnog odbora Udruženja "Povratak selu", istakla je da će seoski turizam doprinijeti opstanku i ostanku ljudi na selu.
"U Udruženju ćemo se potruditi da ljudi budu informisani, jer su stanovnici u ruralnim dijelovima zemlje uglavnom neinformisani. Sumnjam da će se oni dobro snaći s propisima i mislim da su seoski domaćini uglavnom skeptični prema tome. Oni to vide kao neki novi namet i prema svim propisima su uvijek sumnjičavi tako da će biti potrebno dosta rada da budu razuvjereni", kaže Marčeta i dodaje da su mnoga sela i sada u opasnosti da nestanu jer se u sistemu ne posvećuje dovoljno pažnje ruralnim područjima.
Slavko Lukajić koji živi na selu i ima dvije slobodne sobe, kaže da nije znao da ima mogućnost da se registruje za seoski turizam, ali da će provjeriti i vjerovatno se ragistovati.
"Mnogo se priča o seoskom turizmu, ali imamo samo rođake koji nam dolaze u 'turističke' posjete. Za sva sela bi bilo dobro da se to razvije jer gotovo svi imaju jednu sobu viška", kaže Lukajić.