BIJELJINA - Planinari sa Han Pijeska, iz Bijeljine, Lopara i Šapca vratili su se sa trodnevnog planinarskog pohoda sa Karpata u Rumuniji, gdje su osvojili vrh Vistea Mare - visok 2.527 metara, rekao je vođa puta Slobodan Simikić iz Lopara.
Planinari pričaju da su na Karpatima ostajali bez daha, što zbog ljepote prirode, što zbog teških uspona. Imali su i jedan incident - dvoje planinara sletjelo je niz strmu snježnu padinu, ali, srećom, bez težih posljedica. Poslije su svi bili maksimalno oprezni.
"Otišli smo na Karpate da bismo vidjeli odakle smo došli prije mnogo vijekova", šale se planinari nakon povratka sa Transilvanijskih Alpa, gdje su boravili od četvrtka, 14. juna, do nedjelje, 17. juna.
Polazna tačka planinarskog pohoda bilo je jezero Balea na Karpatima, odakle su pod teretom ranaca i uz škripu planinarskih cipela krenuli u pohod. Staza je bila dobro markirana, ali strma i kamenita. Ubrzo su stigli do jezera Capre, okruženog livadama, odakle su nastavili dosta zahtjevnom stazom, na kojoj su se smjenjivali grebeni, usponi, spuštanja, sipari sa strmim snježnim padinama.
"I baš te jako strme snježne padine bila su najveća opasnost na ovom pohodu. Mala nepažnja ili nedostatak iskustva i, najednom, planinarka iz Šapca otisnula se niz snježnik. Malo se uplašila, ali je sve prošlo bez posljedica. Takve sreće nije bio planinar Boban Matić sa Han Pijeska koji se okliznuo niz snježnik i tek su ga kamenje i stijene zaustavili na mnogo užem snježniku", ispričao je Simikić.
Matić je nastavio put, uprkos ogrebotinama, modricama, te pocijepanoj odjeći, kaže Simikić i dodaje da su poslije toga svi bili maksimalno oprezni.
Planinari su, nakon incidenta, nastavili ekspediciju u dobrom raspoloženju. Hodali su cijeli dan. Gledali su kako na oštrim kamenim vrhovima poziraju divokoze. Nizali su se prelijepi planinski predjeli, ali umor ih je već stizao. Spuštao se mrak sa jakim udarima vjetra, pa su odlučili da prenoće u skloništu.
"Sklonište je bilo na dobro izabranom mjestu, sa vidljivim crvenim krstom. Unutra čisto, sa prozorima i vratima koji dobro dihtuju. Isprobali smo akumulatore, paleći svjetlo - funkcioniše! Tu je i radio-predajnik za slučaj nesreće. Rijetko se mogu naći ovako uređena skloništa", ispričao je Simikić.
U nedjelju ujutro nastavljena je šetnja po Karpatima, pod vedrim nebom bez ijednog oblaka.
"Nižu se prizori, ljepši od ljepšeg. Na istoj stazi se mimoilaze planinari iz raznih država. Svi sa osmijehom, pozdravom i po kojim kratkim pitanjem. Poslije niza uspona, silazaka, poprečnog penjanja izašli smo na vrh Vistea Mare, odakle se vidi postavljeni krst na Moldoveanu (2.544 metara), najvišoj tački Karpata i Rumunije", priča Simikić.
Nakon silaska sa Karparta planinari su posjetili Sibiu, grad pod zaštitom UNESCO-a. Tu je bio veliki srednjovjekovni grad sa bogatom istorijom i kulturom. Grad, priča Simikić, sa prelijepim trgovima, ulicama, crkvama, ali i sa puno turista u cvjetnim baštama ugostiteljskih objekata.
"Sljedeći cilj bio je grad Hunedoara, odnosno dvorac koji dominira gradom. To je dvorac porodice Korvin, gdje je stolovao i najmoćniji mađarski kralj Matija Korvin, sin nikog drugog nego Janoša Hunjadija, odnosno Janka Sibinjanina. Prelijep dvorac sa velikom zbirkom muzejskih eksponata", objašnjava Simikić.
U hladovini debelih zidova planinari su se odmorili, a onda krenuli da posjete Temišvar, gdje su imali posljednju pauzu prije ulaska u Srbiju.
"U Temišvaru smo posjetili Rusku crkvu, pred čijom ljepotom zastaje dah.Hram je izgrađen bez čvrsto propisanih pravila, ukrašen rumunskom ornamentikom. Prisustvovali smo večernjoj službi, cjelivali čestice Časnog krsta i čestice mošti jednog od Sveta tri jerarha", priča Simikić.
Putovanje su nastavili ka Srbiji. U nedjelju, u ponoć su stigli u Šabac, gdje su u svojim domovima ostali planinari iz ovog grada. Planinari sa Han Pijeska kući su stigli tek u ponedjeljak u šest časova, imajući taman toliko vremena da se umiju, presvuku i - umorni, ali srećni nakon nezaboravnog pohoda - počnu novu radnu nedjelju.