U maglovitoj dolini baskijskih Pirineja, kilometrima udaljeno od mora i okruženo zelenim pašnjacima, smješteno je malo vještačko jezero na kojem entuzijasti vježbaju surfanje na vodi.
Surferi mogu uživati na jezeru bez bojazni da će udariti od stijenu ili da će im jak vjetar pokvariti avanturu, a što je najbolje - talasi se mogu stvarati na običan pritisak dugmeta.
To je prvo mjesto na svijetu za surfanje koje je stvoreno vještačkim putem. Za ozbiljne surfere obični bazeni s talasima nisu dovoljno dobri jer se koristi tehnika pravljenja talasa koji brzo gube energiju udarajući od zidove bazena.
Inženjeri iz Španije uspjeli su to promijeniti praveći novi sistem talas,a čime bi se surfanje moglo dovesti u krajeve nezamislive za taj sport, kao što su planine i poljane smještene daleko od mora.
Švajcarski stručnjak za surfanje Micah Sklut kaže da su u pitanju talasi koji su iznutra "šuplji" i podsjećaju na izgled tuba, što je odlična stvar u tom budućem olimpijskom sportu.
Kompanija "Wavegarden" proizvela je mehanički sistem koji funkcioniše ispod površine vode i proizvodi talase koji se mogu koristiti za solidno surfanje. Osnova sistema su metalne sanke u obliku krila koje klize od jednog kraja jezera na drugo, čime se stvara talas koji ima dovoljnu energiju i visinu za izvođenje uobičajenih surferskih akrobacija kao što je hvatanje talasa i eskimo pretvrtanje.
Dok je dobrim mjestima za surfanje potrebno hiljade stotina godina da se formiraju prirodnim putem, španskim inženjerima je bilo potrebno samo deset godina da razviju "Wavegarden" od koncepta do konačnog proizvoda.
Iako u svijetu postoji oko 350.000 kilometara obale, dobri talasi za surfanje, koji se na pravilan način razbijaju i čije je ponašanje predvidljivo, teško se mogu naći.
Čak i na najboljim mjestima se moraju stvoriti određeni uslovi za prave talase, kao što su temperatura, jačina vjetra, odnos plime i oseke, i to se dešava samo nekoliko puta tokom godine.
"Kreiranje dobrog talasa u vještačkom jezeru nije problem za inženjere. Najteži dio je kontrolisanje putanje talasa, odnosno proizvodnja jednog talasa bez pojave drugih talasa", objašnjava jedan od inženjera Erik van Etinger.
On je 2010. godine u rodnoj Holandiji napravio vještački greben na plaži u Ševeningenu, koji pomaže u kreiranju solidnih talasa.
Prvi bazen s vještakim talasima napravljen je u predgrađu Tokija 1966. godine, a tri godine kasnije inženjeri kompanije za proizvodnju boja za kosu "Clariol" napravili su drugi u gradu Tempe, u američkoj državi Arizoni.
U tom, dva miliona dolara vrijednom, projektu, milioni litara vode se spuštaju niz veliki slap.
Od tada do danas napravljeno je oko 500 bazena s talasima, ali veliki problem za njih je trošak održavanja.
"Istorijski gledano, mnogi bazeni s talasima su propali zbog troškova vezanih za hidraulične pumpe i klipove za izbacivanje vode. Mi smo izbjegli njihovu upotrebu praveći poseban hidrodinamički kalup jezera i poseban pokretni sistem u obliku avionskog krila", objašnjava glavni inženjer Hoze Manuel Odriozola.
Po svemu sudeći, inženjeri su uspjeli napraviti odlično mjesto za surfanje u planinama sjeverne Španije.
"Na skali od jedan od deset talasi u Španiji se mogu slobodno ocijeniti sa deset. Način njihovog formiranja i razbijanja je nevjerovatan. Jedini nedostatak je dužina jezera i veličina samog talasa", kaže Džordi Smit, drugi rangirani surfer na svijetu.