Postoje mjesta na našoj planeti koja na nevjerovatan način provociraju ljudsku maštu. Kuber Pedi je, neosporno, jedno od takvih. Smješten na obroncima Stjuartove planine u Južnoj Australiji, na autoputu Stjuart hajvej (850 kilometara od Adelaide), slučajnom prolazniku može potpuno da promakne, jer je skoro cijeli ukopan u zemlju!
Izolovan od ostatka civilizacije: Stotinama kilometara unaokolo nema nijednog naselja - Kuber Pedi je potpuno izolovan grad, samo bespuće i skoro apokaliptički prizori koji djeluju kao poslije razaranja atomskom bombom - zbog čega su ovdje, uostalom, i snimani filmovi kao što su "Mad Max 3", "Do kraja svijeta", "Prisila, kraljica pustinje" ili "Kengur Džek".
I zašto bi neko ovdje pristao da živi, daleko od ostatka civilizacije, bez sunca nad glavom i vjetra u kosi, ukopan u zemlju?
Kuber Pedi je poznat kao svjetska prijestonica opala, koji je još kod starih Grka i Rimljana važio za simbol nade, nevinosti i čistote. Najskuplji opali na svijetu vade se ovdje, a ime gradu dali su Aboridžini - "kupa piti", što znači "bijeli čovjek u rupi".
U okolini neobičnog, podzemnog gradića od svega oko 3.000 stanovnika (uključujući i Aboridžine, australijske starosjedioce), godišnje bude izvađeno čak 70 odsto ukupne godišnje količine opala!
More, kopno, dragulji: Priča o opalu u Australiji počela je prije više od 100 miliona godina, kada su pustinje centralne Australije bile veliko more okruženo kopnom, sa sedimentima silicijuma deponovanim duž obale. More se povuklo, nestalo i pretvorilo u veliki Artezijski basen, a prije oko 30 miliona godina od silicijuma i vode nastao je opal, jedan od rijetkih dragulja koji su sedimentarnog porijekla. Ovaj kamen i danas sadrži šest do 10 odsto vode, kao ostatak tog starog mora.
Mada ima više vrsta opala, u Kuber Pediju su nalazišta onog plemenitog, koji se ubraja u drago kamenje.
Podzemni domovi: Stanovništvo grada, praktično njemu posvećenog, uglavnom je smješteno pod zemljom - u pećinama u kojima su se skrivali vojnici tokom Prvog svjetskog rata u međuvremenu je izgrađen pravi mali grad. U njemu danas mještani uglavnom žive po stanovima uklesanim u okolnim stijenama - standardan stan sa tri spavaće sobe, dnevnom sobom, kuhinjom i kupatilom moguće je izbušiti u stijeni, a cijena je skoro ista kao i za kuću na površini zemlje. Bez prijeke potrebe, čovjek ne mora da izlazi na svjetlost dana, a ako želi da proširi stan, prosto dovuče bušilicu i iskopa novu prostoriju. I tako to traje već gotovo jedan vijek. Jer, mada se mjesto spominje već od sredine 19. vijeka (tačnije, od 1858. godine, kada je ovaj dio Australije pohodio škotski istraživač Džon Mekdual Stjuart), Kuber Pedi je osnovan 1915. godine, pošto su kopači opala shvatili da je zbog nepodnošljive toplote i temperatura koje ljeti prelaze 55 stepeni Celzijusa, žareći vrelinom vazduh i topeći sve na zemlji (ali i vrlo hladnih i oštrih zima), najracionalnije rješenje da stvore - podzemne domove.
Razvoj: I tako je počeo da nastaje pravi mali grad, najprije sa skromnim stanovima, a zatim i prodavnicama, restoranima, crkvama, klubovima, školom i golf terenom... Zahvaljujući masovnom doseljavanju Evropljana poslije Drugog svjetskog rata grad se počeo razvijati. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina kopanje opala je preraslo u unosnu industriju, a Kuber Pedi se do osamdesetih godina razvio u moderan multietnički rudarski gradić i regionalni centar. Ovdje danas žive radnici sa porodicama koji su došli iz čitavog svijeta. Ima ukupno 45 različitih nacionalnosti. Grad je, ipak, skoro sasvim skrajnut iz svih tokova zbivanja u državi - malo ko plaća porez i ostale dažbine državi.
Posao koji obavlja cjelokupno stanovništvo - vađenje opala - izuzetno je naporan, a osim toga, ovdje vlada nepodnošljiva vrućina tokom čitave godine. To je i razlog što gotovo niko nije želio da živi na zemlji, pa su u podzemnim spletovima pećina i prolaza sagrađeni stanovi, prodavnice, škole, crkva.
Od rudarskog grada do atrakcije: Kuber Pedi je bio nepoznat javnosti sve do osamdesetih godina, kad je Umberto Koro, lokalni preduzimač, odlučio da iskoristi podzemne prostorije i napravi egzotični hotel, koji je ubrzo privukao mnogo radoznalih turista koji su željeli da vide podzemni rudarski grad. Tome da grad preraste u svojevrsnu atrakciju doprinijeli su i stanovnici, koji su se potrudili da prošire prostorije, da od njih naprave moderne stanove. Sprovedeno je i osvjetljenje koje otkriva crvenkastu boju tla.
Crkva svetog Ilije
Nadaleko čuvenu crkvu svetog Ilije sagradili su srpski doseljenici 1993. godine. Ona je u potpunosti pod zemljom (oko 30 metara), a iskopana je u tvrdim krečnjačkim stijenama u blizini samog centra grada Kuber Pedi. I bez sumnje je, po mjestu gdje se nalazi, načinu na koji je sagrađena, ali i reljefnim ukrasima u unutrašnjosti, jedinstvena ne samo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, već i u svjetskim razmjerama.
Pravoslavni hram je dugačak 30 metara, visok sedam i širok 5,3 metra i u njemu nema potpornih zidova ili bilo čega zidanog. Pri ulasku, u hodniku se nalazi uklesana u zidu figura svetog proroka Ilije.
Legende o opalu
Aboridžini imaju puno legendi i mitova o opalu i vjeruju da ima jaku duhovnu vrijednost. Za njih on predstavlja nešto što je neki predak ostavio za sobom kao znak svog prisustva. Pleme Vangkumara ima legendu po kojoj je njihov narod iz opala dobijao vatru.