Plato Susamir u Kirgistanu jedno je od najneposjećenijih mjesta u toj zemlji.
Nalazi se na 2.500 metara nadmorske visine i od najbliže ceste je udaljen petnaestak kilometara.
Prema predanjima, na ovom području ljudi žive od devetog vijeka. Prije dvadeset godina ovu regiju je pogodio jedan od najrazornijih zemljotresa od devet stepeni prema Rihteru. Iako je većina objekata sagrađenih na platou pretrpjela velike štete, zbog slabe naseljenosti nije bilo žrtava.
Populaciju čini oko 6.000 Kirgistanaca, koji se većinom bave poljoprivredom. Za vrijeme Sovjetskog Saveza, ovo područje je bilo poznato po ovčarstvu. Više od četiri miliona ovaca svakog proljeća "naseli" plato.
Dolazak u ovo naselje na 2.500 metara nadmorske visine u zimskim mjesecima je veoma težak, pa čak i u ljetnim, jer snijeg blokira lokalne puteve. Od 1991. godine broj stada ovaca se znatno smanjio. Mještani su se više okrenuli proizvodnji krompira, luka, kupusa i krmnog bilja. Područje je poznato po kumizu (jogurtu) i medu, te uzgoju konja.
U neposrednoj blizini platoa nalaze se i dva sela: jedno na obali rijeke Karakol, a drugo je Kojomkul, koje se nalazi južno od platoa.
Kojomkul je dobio naziv po najvišem čovjeku rođenom u ovom regionu, koji je bio visok čak 2,3 metra. On je umro 1955. godine, a u selu se i danas nalazi muzej posvećen njegovom životu, gdje su izložene njegove slike i odjeća. Bio je poznat po tome što je na svojim plećima mogao da iznese i ogromne stijene, a kruži priča da je jednom podigao i stijenu od 700 kg.
Ovaj kraj je veoma popularan za planinare, koji dolaze da ga istraže. Međutim, s obzirom na to da se radi o ogromnom prostranstvu, oni nepripremljeni se vrlo lako mogu izgubiti.
Dok je Kirgistan bio u sastavu SSSR ovom kraju se posvećivala veća pažnja, pa je tako tokom zimskih mjeseci čišćenje puta do platoa bilo jedan od prioriteta.
Danas su se stvari izmijenile. Nekad se čak i sredinom avgusta mogu vidjeti hrpe neotopljenog snijega. Mještani kažu da je čak i konjima teško da se probiju do platoa.
Inače, nekada je ovaj plato zauzimao centralno mjesto u turističkoj ponudi regiona. Međutim, u posljednje vrijeme sve manje se radi na njegovoj promociji. Ipak, jedno je sigurno - ako želite da osjetite pravo kirgistansko gostoprimstvo, s obiljem tradicionalnih, kirgistanskih specijaliteta poput već spomenutog jogurta ili mesa sušenog na suncu i vjetru, onda je ovaj plato pravo mjesto za vas.
Posljednjih godina plato je popularan i za paraglajdere, a nisu rijetkost ni oni koji dođu da uživaju u snježnim čarima jednog od najizolovanijih mjesta na svijetu.