Kada sam razmišljala kojom rečenicom da započnem ovaj putopis o dva divna, najpoznatija i najposjećenija jezera Italije, nisu mi odmah prave riječi padale na pamet jer nije lako na papiru dočarati tu slikovitu ljepotu, ali atmosfera je ostala vrlo živa. Kako bi prsti lakše klizili tastaturom, odlučila sam prvo da napravim takvu atmosferu, baš onakvu kakva vlada pored ovih jezera, a uostalom i čitavom Italijom - Dolce Vita.
Napravila sam kapućino (iako ne tako savršen kao onaj popijen u Milanu), poslužila slatki kroasan, stavila modernu maramu oko vrata, namirisala se parfemom Signorina Salvatore Ferragamo, a vespa je bila "parkirana" na desktopu.
Putovanje je opet moglo da počne do jezera Komo i Mađore, iako su to tek dva bisera od oko 500 jezera kojima je bogata Italija.
Italijanska jezera nude, što bi se reklo, za svakog ponešto: očuvanu prirodu, cvjetnu vegetaciju, umjerenu klimu, lijepu arhitekturu protkanu vijekovima, zatim puno kafića i restorančića, luksuznih hotela, butika najpoznatijih modnih kreatora, kao i pitoma sela na samoj obali, u pozadini planine, puno turista, džet seta, ali opet i poneku prikrivenu oazu gdje možete naći mir i popiti u tišini espreso ili kapućino.
Mi smo iz Banjaluke na ovu turu išli preko jedne turističke agencije pa ovu destinaciju preporučujem svim ljubiteljima putovanja, bez obzira na starosnu dob jer ima dovoljno vremena za razgledanje, laganu šetnju, te odmor, a opet bogata je sadržajima. Pa da krenemo...
KOMO (Lago di Como)
Ovo jezero u Lombardiji, u obliku obrnutog slova Y, danas važi za raj za bogate i slavne, a tokom istorije mnogi umjetnici i pisci baš tu su nalazili inspiraciju i nadahnuće za svoja najbolja djela. Nazivaju ga italijanski Versaj. Tu se odmarao i Julije Cezar, a danas se tu odmaraju holivudske zvijezde. Kao destinacija postalo je još popularnije od kada na njegovim obalama vile imaju Džordž Kluni, Madona, Donatela Versaće, Ričard Branson i drugi.
Za Klunija kažu da provodi sa porodicom po četiri mjeseca godišnje u dvorcu koji je kupio u selu Laglio na obali jezera, ali kako sam se šalila sa prijateljima - nisam imala priliku sresti ovog glumca u šetnji jer je čuvao djecu u vili.
Dok smo prilazili jezeru, jedan dio grada Komo mi je izgledao tako obično i pomalo pusto, a kako nam je turistički vodič rekao - broj stanovnika je opao jer je opala i proizvodnja svile zbog kineskih proizvoda, pa su mještani poslove otišli tražiti negdje drugo, za početak u Milano, koji je udaljen oko 50 kilometara. Više nekretnina je bilo s oglasima za prodaju.
Ovo glečersko jezero, umjerene klime, nalazi se u zagrljaju zelenih šumskih oboda i moćnih Alpa, a sa dubinom u jednom dijelu od 410 metara važi za jedno od najdubljih jezera u Evropi.
Oko jezera Komo se nalazi kej, kojim se možete šetati posmatrajući zelenkastoplavu vodu, brodove, te luksuzne vile na obodima, okružene bujnom vegetacijom. Šetajući brzo možete doći do glavnog trga, a baš tu se nalazi katedrala iz 14. vijeka, u gotskom je stilu i zauzima veliki dio trga. Mermerna fasada je ukrašena duborezima, statuama i kupolama. Zanimljivo je to što, umjesto svetaca, na glavnim vratima stoje statue Plinija Mlađeg i Plinija Starijeg.
Staro jezgro grada s ostacima drevnog rimskog naselja pretvoreno je u pješačku zonu.
Tu su i muzej svile i mnoge druge zanimljive građevine, do kojih možete doći kamenitim uličicama. Šarm ovog grada i jezera donekle narušavaju rijeke turista, brojni butici i suvenirnice.
Ipak, možete naći svoj mirni kutak i predahnuti, kao što smo mi pronašli jedan kafić u parku pored Voltinog hrama, koji je podignut na obali, a posvećen je jednom od najslavnijih stanovnika Alesandru Volti, slavnom fizičaru po kojem je i oznaka za mjerenje jačine struje dobila ime.
Inače, cijene u kafićima nisu paprene pa smo tako popili kafu i cijeđenu narandžu za pet evra, a suveniri su bili po dva evra pa naviše. Sladoled je i ovdje najomiljenija poslastica i prave ga na, čini mi se, stotinu varijacija.
Ukoliko duže boravite na jezeru, probajte, osim pice, i lokalne kulinarske đakonije, a preporučujem vam i da se popnete žičarom do naselja Brunate, a ide se gotovo direktno iznad jezera. Odavde se pruža pogled na grad i južni dio jezera, okružen planinama.
Inače, na jezeru se svakodnevno organizuju turistički obilasci najpoznatijih vila i vrtova, ali postoji i druga, manje glamurozna strana jezera Komo. To je njegov sjeverni dio, Alto Lago, u koji turisti rjeđe pohode, ali zato je utočište za sve romantične duše i one koji žele da osjete dašak netaknute ljepote.
MAĐORE (Lago Maggiore)
Iskreno, ako bih morala da glasam koje jezero mi se više dopalo, bolju ocjenu bih dala jezeru Mađore, koje je ogromno i proteže se skroz do Lokarna u Švajcarskoj, što znači da manjim dijelom pripada i ovoj državi.
Ovo jezero ima i četiri poznata ostrvca, a mi smo obišli dva: Isola Bella, koje je poznato po svojoj palati Boromeo i vrtovima koji se stepenasto spuštaju 37 metara i imaju čak 10 terasa i paunove koji se slobodno šetaju, i Isola Superiore, nekad ribarsko mjestašce, a danas top destinacija za probirljive turiste, iako se može obići za dvadesetak minuta.
Najveći uticaj na ovo područje imala je upravo imućna porodica Boromeo, koja i danas u ovom mondenskom kraju ima svoje dvorce i potomke koji u njima borave.
Oba ostrva su puna raznog mediteranskog bilja, palmi, a na terasama je žuti limun jedan od glavnih ukrasa. Prepuni su restorana, kafića, sladoled se prodaje na sve strane, a tezge sa suvenirima prosto mame da nešto kupite za uspomenu.
Predlažem vam da uzmete što više vremena za obilazak ovih ostrva jer je i usluga sporija zbog mnoštva turista, pa mi nismo dočekali picu u jednom restoranu jer nisu mogli da nam je naprave za sat vremena koliko smo imali na raspolaganju. Kada su u pitanju cijene, espreso je dva evra, pice su od osam evra pa naviše, a sladoled (manja porcija) dva i po evra.
Inače, Italijani se čine kao narod koji funkcioniše ležerno, pa iako dinamično pričaju i na brzinu ispijaju espreso, u svemu ostalom nema žurbe i sve završavaju s osmijehom.
Boromejska ostrva su vidljivi skoro sa svakog dijela obale, a do njih se može doći trajektima i vodenim taksijima.
Do ostrva smo došli brodićem sa pristaništa u gradiću Stresa, koji i dan-danas izgleda kao da pripada nekom prošlom vremenu, prepun je velikih hotela napravljenih u baroknom stilu i luksuznih vila, dok šetalištem možete uživati u mirisu divnog cvijeća kao što su verbena, kamelija i drugo.
Ukoliko vas ovaj putopis inspiriše da jednom obiđete ova italijanska jezera - nećete se pokajati, jer će uspomene sa njih zaista dugo ostati i mirisati.
I da, na putovanje možete da povedete i svog kućnog ljubimca, jer su sva mjesta koje smo obišli pet friendly, pa psa možete vidjeti i u butiku, kafiću, restoranu...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
