VENECIJA - Lidija Fersuok sjeća se da su, dok je odrastala u predgrađu San Samuele u Veneciji, tamo postojale dvije mesare, nekoliko bakalnica, dvije pekare, jedna radnjica i jedan obućar.
"Sada su svi nestali", kaže Fersuok, koja je direktorka venecijanskog odjeljenja nacionalne grupe "Naša Italija".
Populacija Venecije smanjila se na 59.000 sa 175.000, koliko ih je bilo na kraju Drugog svjetskog rata. Starosjedeocima ovog grada na vodi teško je da vode normalne živote u gradu koji je potpuno podređen turistima.
Svaki posjetilac, koji krene van turističkih staza i zaluta u snenim i tihim trgovima grada, zapitaće se gdje su pravi Venecijanci.
"Ovo više nije normalno mjesto", rekla je Rojtersu Fersuok dok gleda u vode lagune. "Neki ljudi moraju da uzmu vodene autobuse kako bi kupili svježe povrće, ali odmah ispred kuće mogu da kupe sat od 2.000 dolara ili karnevalsku masku za 400 dolara."
Veličanstvene palate i crkve Venecije izgrađene su na malim ostrvima i mnogo vremena i novca troši se na zaštitu ovog mjesta koje se nalazi na UNESCO-voj listi svjetskog nasljeđa. Mnogi stanovnici, međutim, smatraju da su zbog toga oni i njihovi životi skrajnuti.
Jedna varijacija šale među zakletim Venecijancima je o turisti koji traži litar mlijeka za svoje dijete i dobija sljedeća uputstva: "Prođite Gučijevu radnju, skrenite desno kod Fendija, idite pravo preko mosta do butika Dolče i Gabane i mislim da ćete tamo naći jednu bakalnicu - osim ako vlasnik nije umro."
Fersuok je postala vijest u Italiji kada je u julu zatražila od Ujedinjenih nacija da Veneciju stave na listu ugroženih gradova. Masovni turizam, nebriga o prirodnoj okolini i planovi za izgradnju novih zgrada su smrt za grad, smatra ona.
Na vrhuncu sezone oko 130.000 turista posjeti Veneciju, što je dvostruko više od populacije grada.
Pozivi grupa poput "Naše Italije" da se ograniči broj turista nisu naišli na odjek.
"Niko ne poriče da je turizam motor koji pokreće ekonomiju Venecije i da ljudi u turističkom sektoru naporno rade. Ali sve je toliko bazirano na turizmu da je grad izgubio svoju društvenu strukturu", smatra Fersuok.
Udruženja stanovnika zabrinuta su prijedlozima da se izgradi grad-satelit na kopnu koji bi metroom bio povezan sa istorijskim jezgrom, jer bi to značilo još više posjetilaca.
Obični Venecijanci, naročito stariji, žale se i na sve veću skupoću grada.
Svakodnevno snabdijevanje namirnicama u gradu gdje su automobili zabranjeni strateški je poduhvat koji podrazumijeva prevoz robe brodovima i ručnim kolicima do radnji koje nisu na kanalima. A sve to samo povećava cijenu.
Mnogi starosjedeoci odlaze i iznajmljuju svoje stanove turistima po mnogo višim cijenama nego što su ih iznajmljivali studentima, radnicima ili porodicama.
Oni koji svoje kuće prodaju često ih prodaju austajderima iz udaljenih zemalja poput Teksasa ili Australije koji žele da imaju kuću u Veneciji iako je koriste svega nekoliko dana godišnje.
"Venecija je postala tematski park. Ponekad me podsjeća na tužni Diznilend", rekla je autorka Katerina Falomo koja je sastavila knjigu sjećanja Venecijanaca o tome kako se svakodnevni život grada mijenjao godinama pod nazivom "Kada je bilo Venecijanca".
"Niko ne poriče da je turizam neophodan, čak od suštinskog značaja, ali uloga političara je da zaštiti grad i sve njegove aspekte. Njihova prva dužnost je da odbrane svakodnevni život stanovnika, a ne hirove turista", smatra ona.
Falomo smatra da je jedini način za to kontrolisanje priliva turista: "Mislim da to ne bi uništilo ekonomiju Venecije."
Stanovnici ovog grada na vodi smatraju da su lokalni političari propustili niz prilika da poboljšaju situaciju u gradu.
Kada se radilo na ostrvu San Klemente, mjestu nekadašnje mentalne ustanove, izgrađeno je luksuzno izletište umjesto novog univerzitetskog kampusa.
"Sa svakim luksuznim hotelom, svakim apartmanom, dio grada umre. Kao rođenoj Venecijanki to me užasno boli", rekla je Falomo.
Svakodnevni život posebno je težak i naporan starijim stanovnicima koji, ako nemaju svoj čamac, moraju da šetaju i guraju se sa hordama turista kako bi ušli u vodene autobuse.
Takođe, iako se ime Venecije vezuje za veliki filmski festival, u samom gradu postoje svega dva bioskopa.
"Svjetski poznati grad sa svega dva bioskopa nije normalna situacija", smatra Falomo.
Porodica Moreli, koja već 105 godina drži apoteku u blizini Rialto mosta, ima elektronski "brojač populacije" u svom izlogu. Početkom septembra brojka na njemu pokazivala je 59.254.
"Volio bih kada bi brojka porasla", rekao je unuk osnivača apoteke Andrea Moreli. "Ali ne mislim da će se to uskoro dogoditi."