I dok arapskim svijetom bjesne neredi i dižu se revolucije, jedan kraj svijeta je potpuno miran, a narod zadovoljan, iako u materijalnom smislu i nemaju puno.
Da im je sreća glavni pokretač, svjedoči i to da napredak zemlje mjere u bruto nacionalnoj sreći.
Riječ je o Butanu, maloj kraljevini u podnožju Himalaja, između dva ogromna susjeda - Indije i Kine.
Ne, nije u pitanju šala, već pokušaj tamošnjih lidera da unaprijede životni standard, a da pri tom ne žrtvuju budistička načela koja su u srži nacionalnog obilježja zemlje.
Butan je jedina nacija na svijetu gdje je sreća u samoj osnovi državne politike.
Bruto nacionalna sreća je koncept koji je nastao 1972. godine kao ideja tadašnjeg butanskog kralja Jigme Singje Vangčuka. Butan je tada još bio zatvorena zemlja na padinama Himalaja.
Ideja predstavlja protivtežu bruto nacionalnom proizvodu kao indikatoru razvoja koji ukazuje samo na ekonomsku komponentu razvoja.
Za 600.000 stanovnika Butana put ka sreći jednostavno nema prepreka, baš kao što i putevi širom zemlje nemaju saobraćajnih znakova. Štaviše, u cijelom Butanu nema nijednog semafora.
Sreću nalaze u streličarstvu, nacionalnom sportu, ili pak u budističkim hramovima gdje mnogi dječaci provode detinjstvo učeći sanskrt.
Kada je šezdesetih godina prošlog vijeka kraljevstvo otvorilo vrata u svijet, njegovi lideri su saznali da njihovi veliki susjedi, Kina i Indija, razvoj mjere stopom bruto nacionalnog proizvoda... Direktor lista "Kuensel" Kinli Dordži kaže da im se taj sistem nije dopao.
"To smo shvatili kao problem jer nešto je nedostajalo, a to nešto je sreća. Tako je pojam bruto nacionalna sreća uveden da bi razvoj bio definisan i višim ciljem", objašnjava Kinli.
Zahvaljujući toj nesvakidašnjoj formuli Butan je ostvario značajan napredak: prosječan ljudski vijek je sve duži, kvalitet obrazovanja i zdravstvene njege djece postojano raste.
Mada nema zvaničnih statistika, vjeruje se i da je pismenost udvostručena početkom osamdesetih godina prošlog vijeka i da je sada pismeno više od 50 odsto populacije. A i bruto domaći prozivod raste po godišnjoj stopi od 10 odsto.
Budističke vrijednosti kao jednakost i nenasilje prihvaćeni su kao vrlo konkretni društveni principi. Stoga se bruto nacionalna sreća mjeri i time što pse lutalice niko ne dira, a neki Butanci idu tako daleko da piliće pošteđene klanja puštaju da slobodno šetaju po hramovima. Za Šinghkar Lamu to je ostvarenje bruto nacionalne sreće: "Vrlo sam ponosan što Butan kao budistička zemlja ostvaruje u svakodnevnom životu osnovnu filozofiju budizma".
Indikatori bruto nacionalne sreće prate dva puta godišnje i ankete vrše na uzorku od 1.300 ljudi.
Mnogi od indikatora sreće imaju svoje korijene u budizmu. Psihološko blagostanje se, recimo, mjeri meditacijom, molitvama, nenasiljem i vjerom u reinkarnaciju.
Karma Titim, državni sekretar za bruto nacionalnu sreću, kaže da je budizam ključan za sreću i blagostanje butanskog naroda.
"Sreća ima dosta veze sa nečijim pogledom na život, a budističke vrijednosti pomažu ljudima da cijene i fokusiraju se na ono što imaju, a ne na ono šta nemaju", kaže Titim.
Prema njegovim riječima, vrijednosti kao što je saosjećanje i poštovanje samo jačaju i doprinose društvenoj interakciji.
"Budizam ima izuzetan uticaj na našu kulturu i tradiciju i najvažniji je izvor našeg indentiteta", ističe Titim.
O tome da je Butan zaista specifična zemlja svjedoči i to da se Odjel kulture nalazi u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova, jer je očuvaje kulture zapravo suštinsko za njihovu nacionalnu bezbjednost.
A da su Butanci tradicionalan narod svjedoči i to da narodne nošnje nose svuda u školu, na posao, pa čak ih nose i Vladini zvaničnici.
U Butanu je obavezno korištenje nacionalnog jezika džongka, a prilikom izgradnje kuća, svi moraju poštovati striktna arhitektonska pravila od kojih ne smije biti odstupljeno.
Vladini zvaničnici kažu da to ne čine samo da bi sve to izgledalo lijepo spolja, već i na taj način žele da ojačaju osjećaj nacionalnog identiteta, kako se ne bi "utopili" među velikim susjedima.
"Butan je mala nacija između dva giganta Indije i Kine i zato se moramo boriti za sopstveni identitet, kao nezavisna država. Jer u suprotnom, ako podlegnemo uticajima, izgubićemo se", pojašnjavaju Vladini zvaničnici.
I dok se oni boje da se ne utope između dva velika susjeda, Kine i Indije, neki od njih žele da "posude" njihov model sreće.
Naime, posljednjih nekoliko sedmica zabilježeno je da su kineski zvaničnici svojim službenicima naredili da odu među narod i učine ih srećnim, a sve sa ciljem smanjenja nezadovoljstva i ublažavanja jaza između superbogatih i siromšnih.
Naime, kako je zaključeno na posljednjem Nacionalnon narodnom kongresu Kine, vrh te zemlje smatra da se sposobnost zvaničnika najbolje može ocijeniti i mjeriti po zadovoljstvu ljudi.
"Rad jednog zvaničnika i njegova politička dostignuća trebalo bi da bude mjereno po tome da li je javnost zadovoljna ili ne, a ne po tome koliko je zgrada podigao ili u koliko je projekata bio uključen", rekao je jedan kineski zvaničnik.
A, o tome kako mjere sreću najbolje mogu reći Butanci. Pošto je mjerenje bruto nacionalne sreće apstraktan poduhvat, Šingkar Lama smatra da brojevi i nisu važni u potrazi za srećem.
"Ako baš hoćete da koristite brojeve, možete reći - bio sam danas srećan, recimo, 10 puta, ili tako nešto. Osjećanje spokoja je možda bolji izraz za to", zaključuje Šingkar Lama.
Međunarodne konferencije
Postoji nekoliko varijanti indeksa sreće koji su predmet istraživanja i međunarodnih konferencija na ovu temu.
Do sada su održane tri međunarodne konferencije o brutno nacionalnoj sreći:
• 2004. godine u Butanu - Operacionalizacija bruto nacionalne sreće
• 2005. godine u Kanadi - Preispitivanje društvenog razvoja
• 2007. godine na Tajlandu - Ka globalnoj transformaciji: različitost pogleda
"Sarkozijeva ideja"
Iako je tih sedamdesetih godina prošlog vijeka, ali i kasnije, Butan bio predmet podsmijeha, danas su se stvari promijenile.
Tako je nedavno francuski predsjednik Nikola Sarkozi rekao da namjerava uključiti i sreću u proračunavanje privrednog rasta i napretka.
On je čak pozvao i druge zemlje da se priključe Francuskoj kako bi bio stvoren novi globalni sistem koji bi realnije pokazivao stepen sreće.
Međutim, problem je što je Sarkozi tvrdio da je cijela ideja njegova, pa ne bi bilo čudo da ga butanski kralj prijavi za krađu intelektualnog vlasništva. *
Komponente sreće
Indikatori bruto nacionalne sreće zasnivaju se na devet komponenti relevantnih za sreću stanovništva:
- psihološko blagostanje,
- zdravlje,
- upotreba vremena i sklad,
- obrazovanje,
- kulturna raznolikost,
- dobro upravljanje ,
- život u zajednici
- ekologija,
- životni standardi.
- 600.000 stanovnika ima Butan
- 1972. godine nastao koncept
- 1.300 ljudi učestvuje u anketama