Manifestacija pod nazivom "Sedmica mozga" održava se širom svijeta u periodu od 13. marta do 19. marta 2023. godine. Manifestaciju je pokrenula Fondacija DANA, sa sjedištem u Njujorku, s ciljem da se promoviše značaj mozga i neuronauke.
"Sedmica mozga" i ove godine obilježava se na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, u organizaciji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju, koja predstavlja podorganizacionu jedinicu Filozofskog fakulteta. Pored naučno-istraživačkog rada, cilj Laboratorije jeste širenje psiholoških znanja te popularizacija nauka o mozgu i misaonim procesima. Među brojnim temama koje će biti obrađene u okviru ovogodišnje "Sedmice mozga" je i neuroplastičnost.
Neuroplastičnost predstavlja sposobnost mozga da se prilagodi promjenama u okruženju. Kao i bilo koji drugi dio tijela, i ljudski mozak ima mogućnost promjene i razvoja. U mozgu se mogu uspostaviti nove veze (koje nazivamo sinapsama), a postojeće strukture se mogu reorganizovati.
Najpoznatije su dvije vrste neuroplastičnosti: funkcionalna i strukturalna. Funkcionalnu plastičnost predstavljaju promjene načina funkcionisanja određenih dijelova mozga, odnosno drugačije uspostavljanje neuralnih veza. Ovo se može vidjeti na primjeru ljudi koji su rođeni slijepi. Dio mozga koji je zadužen za primanje i obradu informacija iz vidnog polja (tzv. vizuelni korteks) u slučaju sljepila neće primati potrebne informacije, pa se on može reorganizovati tako da prima informacije iz čula dodira. Ovakav način prilagođavanja rada vizuelnog korteksa predstavlja osnovu za usvajanje slova i mogućnost čitanja putem dodira kod slijepih ljudi (tzv. Brajeva azbuka).
Strukturalna neuroplastičnost označava slabljenje i ukidanje neuralnih veza koje se ne koriste duže vrijeme. Ovo je normalna pojava u toku razvoja i odrastanja. Na početku dijete ima vrlo veliki broj neuralnih veza, budući da prima mnoštvo informacija i mnogi dijelovi mozga tek treba da se razviju. Vremenom se neke od ovih veza prekidaju. Ovo je naročito uočljivo tokom školovanja: gradivo koje se ne obnavlja redovno, lakše se zaboravi, pošto date neuralne veze slabe i vremenom nestaju.
Neuroplastičnost je važna za svako područje ljudskog djelovanja i učenja. Jezik se lakše usvaja kad postoji veća neuroplastičnost, a to je slučaj i sa razvojem pokreta, sluha i drugih čula. Neuroplastičnost je veća u periodu ranog djetinjstva, zbog čega nam djeluje da djeca brže uče i shvataju neku materiju od odraslih ljudi. Za razvoj svake vještine i čula postoji tzv. senzitivni period, kad je neuroplastičnost najveća i kad se neka vještina najbrže usvaja. Ovo, naravno, ne znači da neuroplastičnosti nema u odraslom dobu, samo je savladavanje brojnih vještina brže na mlađem uzrastu.
Neuroplastičnost može ići u poželjnom i nepoželjnom smjeru. Poželjan smjer jeste uspostavljanje adekvatnih neuronskih veza, tako da se čula i razni dijelovi mozga ispravno razvijaju. Nepoželjan smjer se uočava kod djece koja su proživjela neki oblik zlostavljanja i zanemarivanja. Psihološka istraživanja sugerišu da se kod ove djece uspostavljaju brojne neuralne veze u području amigdale (koja je zadužena za obradu prijetećih informacija i emociju straha), ali veze u prefrontalnom korteksu slabe (a prefrontalni korteks je zadužen za tzv. više kognitivne procese - razmišljanje, zaključivanje, donošenje odluka i sl.). Ovakav razvoj događaja nije poželjan, budući da je prefrontalni korteks važan za adekvatno ljudsko funkcionisanje.
Ovakav nepoželjan smjer razvoja neuronskih veza nije potpuno nepromjenjiv. Izmještanje iz nepovoljne sredine, kao i psihoterapijske intervencije (u prvom redu kognitivno-bihejvioralna psihoterapija), mogu donekle da ublaže negativne efekte proživljenih negativnih iskustava i pomognu u uspostavljanju novih, funkcionalnijih neuralnih veza.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.