Od disanja do otkucaja srca: Pet načina na koje se naše tijelo usklađuje s drugima

Kada provodimo vrijeme sa drugima, naše tijelo možda reaguje na njih više nego što mislimo.

Srce, oči, mozak, pa čak i način na koji doživljavamo bol i stres, mogu pokazati znakove usklađivanja sa ljudima koji su nam u blizini.

Nauka sve češće ukazuje na to da ljudska povezanost nije samo pitanje razgovora, emocija i ponašanja, već ona može da se vidi i u fiziološkim procesima koji se odvijaju u našem tijelu.

Do ovakvog usklađivanja može doći na dva načina. Jedan je sinhronizacija, kada se fiziološki ili bihevioralni procesi kod dvije osobe odvijaju po sličnim obrascima. Drugi je koregulacija, kada stanje jedne osobe utiče na fiziološko ili emocionalno stanje druge, a najčešći primjeri usklađivanja između dvoje ljudi su:

Srce može da "uhvati ritam"

Naše srce ima izuzetnu sposobnost da se uskladi sa srcem druge osobe kada nešto radimo zajedno. Jedna studija na 27 parova pokazala je koregulaciju srčane frekvencije, kao i varijabilnosti srčane frekvencije, odnosno vremena između pojedinačnih otkucaja. Slična sinhronizacija zabilježena je i kod parova koji spavaju u istom krevetu, prenosi RT.

Međutim, ova pojava nije ograničena samo na partnere. I horski pjevači pokazuju usklađene promjene srčanog ritma dok pjevaju zajedno. Njihov puls raste i opada istovremeno sa udisajem i izdisajem, što je povezano sa sinhronizovanim disanjem, odnosno fenomenom poznatim kao respiratorna sinusna aritmija.

Oči mogu da se usklade

Zanimljiv oblik sinhronizacije može se vidjeti i u ponašanju očiju. Kada dvije osobe rade isti zadatak ili su izložene istom stimulusu, poput gledanja video-intervjua, njihove zjenice mogu spontano da se sinhronizuju, odnosno, da se šire ili sužavaju u sličnim trenucima.

To je posebno zanimljivo jer prečnikom zjenice uglavnom automatski upravlja autonomni nervni sistem kada reaguje na emocije, uzbuđenje i svjetlosne uslove.

Jedno istraživanje iz 2026. godine ispitivalo je da li do ove sinhronizacije dolazi čak i kada dvije osobe nisu izložene istom stimulusu. Jedan učesnik slušao je emocionalno snažne zvukove, dok drugi nije, a oboje su mogli da vide samo oči druge osobe.

Iako je samo jedna osoba čula zvukove, njihovo ponašanje očiju i dalje je pokazivalo određeni stepen usklađenosti. Oba učesnika su treptala sinhronizovano, bez obzira na promjene u njihovoj pažnji. To ukazuje da se neki oblici sinhronizacije ne mogu objasniti samo time što dvije osobe nezavisno reaguju na isti spoljašnji stimulus.

Mozak se takođe usklađuje

Sličnost se može pojaviti i u aktivnostima mozga. Istraživanja su pokazala da ljudi mogu imati slične obrasce električne aktivnosti mozga dok imitiraju jedni druge.

Kada jedna osoba govori, a druga je sluša, njihovi mozgovi takođe mogu pokazivati sinhronizaciju u različitim moždanim talasima. Ona se ne javlja samo u talasima važnim za obradu govora, već i u onima koji su povezani sa fokusom i sanjarenjem. Kako dvije osobe međusobno komuniciraju, njihovi obrasci neuronske aktivnosti postepeno mogu postajati sve usklađeniji. Ova pojava naziva se međuljudska neuronska sinhronija.

Zajedničko iskustvo može uticati na osjećaj bola

Čak i način na koji doživljavamo bol može biti povezan sa ljudima oko nas. Jedno istraživanje pokazalo je da veslači koji su trenirali zajedno su imali viši prag bola nego kada su trenirali sami. Slični rezultati zabilježeni su i kod ljudi koji pjevaju zajedno.

Nije potpuno jasno zbog čega dolazi do ove pojave. Jedno od mogućih objašnjenja je da osjećaj zajedništva tokom zajedničkog iskustva utiče na endorfine, prirodne supstance u tijelu koje djeluju kao lijekovi protiv bolova, bilo tako što povećava njihov nivo ili pojačava njihovo dejstvo.

Stres takođe može da se "prenese"

Sinhronizacija, međutim, nije uvijek pozitivna. Čak i nivoi stresa mogu da se usklade kod ljudi koji su bliski. Jedan od glavnih načina na koji stres utiče na organizam jeste povećanje nivoa kortizola. Ovaj hormon proizvode nadbubrežne žlijezde i on pomaže organizmu da poveća šećer u krvi, kako bi mozak i mišići mogli brže da reaguju.

Problem nastaje ako nivo kortizola duže vrijeme ostane previsok, jer je to povezano sa povećanjem tjelesne težine, lošijim snom i visokim krvnim pritiskom.

Istraživanja pokazuju da partneri često imaju slične dnevne obrasce nivoa kortizola. To ne znači da im je koncentracija ovog hormona u krvi ista, već da on kod njih često raste i opada u sličnim obrascima. Zato, kada jedan partner ima viši nivo kortizola nego obično, veća je vjerovatnoća da će i drugi imati povišen nivo.

Do toga može doći kada nešto direktno utiče na jednog partnera, pa izazove promjenu kod drugog, ali i kada oboje prolaze kroz isti izvor stresa.

Slična povezanost primijećena je i kod braće i sestara. Jedna studija je pokazala da, tokom zajedničkih stresnih iskustava, u ovom slučaju brige o roditelju, njihovi hormoni stresa mogu početi da pokazuju usklađene promjene, prenosi "Konverzejšn".

Sve ovo ukazuje na to da su ljudi biološki povezani na mnogo načina koje obično i ne primjećujemo. U svijetu koji postaje sve digitalniji i koji nas ponekad može činiti udaljenijima, ovakvi nalazi podsjećaju da ljudska povezanost nije samo psihološka već i fiziološka.

Možda vas zanima:

Zašto ne možemo sami sebe da golicamo?

Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.