Život

Banjalučani za "Nezavisne": U Africi sve prenaglašeno - bogatstvo i bijeda, sreća i tuga

Banjalučani za "Nezavisne": U Africi sve prenaglašeno - bogatstvo i bijeda, sreća i tuga
Foto: N.N. | Banjalučani za "Nezavisne": U Africi sve prenaglašeno - bogatstvo i bijeda, sreća i tuga

Rog Afrike se trenutno nalazi u najvećem periodu suše, a 13 miliona ljudi koji tu žive suočava se s glađu, saopštio je nedavno Svjetski program hrane (WFP).

Tri uzastopne kišne sezone su izostale, dok se regija suočava s rekordnim sušnim uslovima od 1981. Upravo zbog ovakvih vijesti građani BiH se rijetko odlučuju da posjete Afriku ili pak da se odvaže da žive tamo.

"Vodosnabdijevanje je kratkoročno ugroženo i prognoze padavina ispod prosjeka u narednim mjesecima samo će pojačati očajnu situaciju za ljude u toj regiji. Žetva je propala, stoka je uginula i glad je u porastu dok nova suša pogađa Rog Afrike", izjavio je Mihael Dunford, regionalni direktor WFP-a za istočnu Afriku.

Generalno mišljenje o ovoj zemlji je da su sigurnost i hrana upitne, a život težak, no dvojica Banjalučana su iskusila Afriku te za "Nezavisne" govorila o svom doživljaju tokom tamošnjeg boravka.

Ninoslav Dobrijević u Lagosu, u Nigeriji, boravio je nekoliko puta, a njegov sugrađanin Aleksandar Jurić je Tanzaniju posjetio prije 15 godina kao student te se još prisjeća svakog detalja svog boravka u Africi.

Ninoslav Dobrijević
Ninoslav Dobrijević

Prema riječima Dobrijevića, Nigerija je njega izabrala, a ne on nju.

"Kompanija 'Robert Johnson Limited' sa sjedištem u Lagosu je tražila saradnika za realizaciju ideje koju su imali, tj. stručno lice koje bi njihove zamisli sprovelo u djelo, tako su spletom okolnosti došli do mene. U prvi mah nisam ni bio svjestan gdje idem i u kakvu će životnu avanturu taj izazov da se pretvori", rekao je Dobrijević.

Nešto drugačiji put, više ponukan školovanjem, imao je Aleksandar Jurić, koji je kao student otišao na studentski seminar u Dar es Salam u Tanzaniji.

"Kao dječak koji je odrastao u ratu utočište od tmurne stvarnosti sam često nalazio u čitanju, tako da se određena ljubav prema Africi i želja za putovanjem rodila još u mlađim danima, pogotovo nakon pročitane knjige 'Petnaestogodišnji kapetan' Žila Verna. Početkom fakultetskog obrazovanja u ranim dvijehiljaditim pružila mi se prilika da s još par prijatelja otputujem na studentski seminar u Dar es Salam u Tanzaniji, što sam i iskoristio. Tanzanija je bila čista slučajnost, jer bih s istim žarom otputovao u bilo koji dio supsaharske Afrike", rekao je Jurić.

Za "Nezavisne" njih dvojica su govorili o razlikama između života u Africi i kod nas, kao i u Evropi generalno.

"Poprilično je teško napraviti direktnu komparaciju života kod nas i tamo. Jedino što je zajedničko su ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama, ali sve ostalo je drugačije, počevši od klime i fizičkog okruženja pa nadalje. Meni lično je boravak u Nigeriji pomogao da bolje shvatim i nas same, jer je sve što sam vidio tamo prenaglašeno do krajnjih granica. I bogatstvo i bijeda. I sreća i tuga. Ekstremne životne okolnosti iz čovjeka izvlače krajnosti. Najbolje ili najgore", kaže Dobrijević.

S ovim je saglasan i Jurić, koji ističe da postoje mnoge i znatne razlike kada je u pitanju život na drugom kontinentu i na ovim prostorima.

"Ono što Evropljanima svakako prvo zapadne za oko je nedostatak infrastrukture, čak i kada su u pitanju milionski gradovi, u kakvom sam pretežno boravio. Snabdijevanje vodom i strujom je i početkom 21. vijeka bio problem mnogim Afrikancima te je i dalje nerješiv. To samo po sebi tamošnji život čini poprilično izazovnim, što opet na svakom koraku rezultira najkreativnijim mogućim rješenjima za probleme s kojima se stanovnici susreću", rekao je Jurić.

Dobrijević ističe da je život u Nigeriji uslovljen njihovom istorijom i činjenicom da je u pitanju jedan konglomerat nepreglednog broja etničkih zajednica, koje manje ili više uspješno egzistiraju u toj najmnogoljudnijoj zemlji u Africi.

"Ono što sam primijetio da je takođe suštinski oblikovalo život u Nigeriji je njihova kolonijalna prošlost, čija je zaostavština ne samo vidljiva i danas, nego se na neki način aktivno prožima kroz svaku poru nigerijskog društva. Najveći problem, po mom mišljenju, su izuzetno niska prosvijećenost stanovništva i stepen obrazovanja uopšte. Zbog malog broja obrazovanih ljudi, uz istovremeno njegovanje materijalističkog pogleda na svijet, Nigerija je zemlja s izuzetno komplikovanim političkim sistemom i s jezivim stepenom korupcije", istakao je Dobrijević.

Aleksandar Jurić takođe se dotakao života u gradu u kojem je on boravio te se, poput svog sugrađanina, osvrnuo na oskudnu infrastrukturu, ali u Tanzaniji.

Aleksandar Janjić
Aleksandar Jurić

"Pomenuti problemi s infrastrukturom takođe mogu predstavljati problem ljudima koji su naviknuti na besprekornu čistoću, a apsolutni nedostatak svijesti lokalnog stanovništva za ekologiju i komunalni red često turiste ostave u šoku. I tamo gdje ima vode, ona je uglavnom smeđa i puna pijeska, tako da je tuširanje čistom vodom luksuz koji se može doživjeti tek u luksuznom hotelu", rekao je Jurić.

Po riječima Jurića i Dobrijevića, kupovna moć se mnogo razlikuje od naše. Ističu da su tamošnji stanovnici izuzetno siromašni.

"Na jednoj strani imate ljude koji rade za 8.500 naira sedmično (cca 25 evra), dok je to istovremeno cijena jednog obroka u nekom od mnogobrojnih lanaca brze hrane sa Zapada. Kad sve saberem, u Nigeriji sam proveo oko mjesec i po, ali mi je ostalo nedokučivo kako oni zapravo žive i koliko novca u suštini zarađuju, te koliki su im realni troškovi", rekao je Dobrijević.

Jurić kaže da je ekonomija Tanzanije postkolonijalni kapitalizam, što znači da u zemlji ima veoma malo izrazito bogatih i jako puno izrazito siromašnih.

"Za nekoga ko dođe iz naše zemlje mnoge stvari su jeftine, prije svega hrana i prevoz. Na sreću lokalaca i nesreću posjetilaca - i to se mijenja kako standard u Tanzaniji raste. Ipak, u periodu kada sam ja bio tamo jedan dolar je bio oko 1.000 tanzanijskih šilinga, a na pijaci ste imali šta kupiti za novčić od pet šilinga, makar to bile lokalne grickalice", istakao je Jurić.

Tokom razgovora Jurić i Dobrijević su istakli kako je i hrana dosta drugačija od hrane u Evropi te je spoj lokalne, arapske i indijske kuhinje.

"Jedu mnogo riže, prosa, plantane (banana) i palente uz najrazličitije sosove i dodatke, što u osnovi i čini prosječno tradicionalno jelo. Koriste pregršt začina te rado kombinuju slatko i slano, a nije rijetkost naići na voćku u slanom jelu. Vrijedno je napomenuti da i najuobičajenija namirnica kakvu imamo ovdje najčeće ima poseban ukus tamo", istakao je Jurić.

Dobrijević je mišljenja da je hrana nešto na šta će se naš čovjek najteže navići te je za naše pojmove izuzetno nekvalitetna.

"Spas je u tome što jedu ogromne količine riže, ali morate biti izuzetno oprezni, jer im je sva hrana ekstremno ljuta. Do nejestivosti za naše pojmove. Tako da... ako nemate sopstvenu kuhinju i pristup svježim namirnicama možete se naći u ozbiljnom problemu. Generalno, možete doći i do kvalitetnih namirnica, pa čak i kvalitetne gotove hrane, ali je ona za naše pojmove izuzetno skupa", istakao je Dobrijević.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije