Život

Bivši i sadašnji štićenici Doma uz smijeh i suze družili se u Tuzli

Bivši i sadašnji štićenici Doma uz smijeh i suze družili se u Tuzli
Foto: N.N. | Bivši i sadašnji štićenici Doma uz smijeh i suze družili se u Tuzli

TUZLA - U Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli organizovan je susret nekadašnjih štićenika i onih koji trenutno borave u njemu, a sve kako bi se različite generacije upoznale i razmijenile iskustva koja nose iz ove ustanove.

Mersiha Kavazović 18 godina živjela je u Domu i kaže da je veoma vezana za tu ustanovu.

"Ja sam zahvalna tom odgoju. Imali smo tu disciplinu. Od 24 sata, imali smo tri sata pauze. Sve se znalo kada, šta i kako. Baš smo imali disciplinu koju ja trenutno prenosim na svoje dijete i redovno ga ovdje dovodim da vidi gdje sam ja odrasla", ispričala je Kavazovićeva.

Za razliku od Mersihe, Ramo Hrnjić u Domu je boravio dvije godine, odnosno od 1993. do 1995. Priča da nije spavao cijelu noć od uzbuđenja što će posjetiti svoj nekadašnji dom.

"Bilo je i lijepih i loših trenutaka, ali više lijepih. Bilo je i predrasuda. Išao sam u Mašinsku školu i uvijek su nas zvali 'domci'. Imali smo i napade. Bili smo nezaštićeni van kruga Doma", rekao je Hrnjić i dodao da je organizovano druženje izuzetno lijepa priča.

U Domu trenutno boravi oko 50 dječaka i djevojčica različitih uzrasta, a nakon 18 godine moraju napustiti ovu ustanovu.

"Odgajatelji i vaspitači ne rade samo pozitivnu disciplinu u odgoju, već zajedno sa djecom plačemo, smijemo se, proživljavamo zajedničke trenutke. Vjerujem da su štićenicima koji su došli danas proradile emocije", kazala je Amela Tupajić, šef Stručne službe Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, te dodala da djeca imaju niz rekreativnih aktivnosti, a sa bivšim štićenicima organizovan je i turnir u fudbalu.

Promovisana je knjiga "Djedova i majkina djeca" autorice Melihe Tirić, nekadašnje odgajateljice, u kojoj se nalaze različite priče djece.

 Ona kaže da je počela raditi u Domu 1. juna 1993. godine i tu je bila do penzije.

"Najgore i najteže trenutke sam provela sa ovom djecom koja su dolazila iz Srebrenice. Jako je teško bilo biti im odgajatelj. Poslije rata sam se mogla vratiti na staro radno mjesto, ali sam ostala ovdje, jer sam se vezala za tu djecu. Zajedno smo pjevali, plakali, družili se, ljetovali, zimovali", ispričala je ova odgajateljica.

U Domu trenutno traje adaptacija prostorija pomognuta raznim donacijama, a sve kako bi djeca imala uslove za bolji boravak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije