Život

Đuro i Zdenka Kondić: Najljepši je život u netaknutoj prirodi zavičaja

Đuro i Zdenka Kondić: Najljepši je život u netaknutoj prirodi zavičaja
Foto: N.N. | Đuro i Zdenka Kondić: Najljepši je život u netaknutoj prirodi zavičaja

SANSKI MOST - Supružnici Đuro i Zdenka Kondić su među rijetkim povratnicima srpske nacionalnosti koji su odlučili da se vrate u selo Podovi, koje se nalazi petnaestak kilometara od Sanskog Mosta.

Selo se nalazi uz stari makadamski put koji ovaj grad povezuje sa susjednim Ključem, kanjonom rijeke Sane, a nad njim se nadvisuju obronci bajkovite planine Mulež. Iako se radi o krajoliku koji obiluje bogatstvom prirodnih blagodeti, od prijeratnih 120 domaćinstava danas Podove nastanjuje svega 14 mještana koji stalno žive u selu, dok je mnogo veći broj onih koji povremeno posjećuju rodni zavičaj.

Kondići kažu kako su prije četiri godine odlučili da se vrate kući nakon što su više decenija proveli na privremenom radu u Sloveniji. Uredili su svoje domaćinstvo, a pošto su najmlađi u selu vode brigu o ostalim mještanima koji su u poodmakloj životnoj dobi, te održavaju mjesnu crkvu i druge javne objekte.

"Prije nepune dvije decenije počeli smo popravljati imanje, polako smo sve sanirali, a prije nekoliko godina, poslije zdravstvenih problema sa srcem koje sam imao u Sloveniji, odlučili smo da se vratimo. Trenutno sam na bolovanju i uskoro očekujem da se penzionišem. Iako smo mogli ostati u Sloveniji, odlučili smo da se vratimo u zavičaj i nimalo se ne kajemo", kaže Đuro Kondić. Dodaje kako se bave poljoprivredom i voćarstvom, po kojima je posebno poznat ovaj kraj, a drže i stado od tridesetak ovaca, te kokoši i ostalu perad.

S obzirom na to da se njihova kuća nalazi u podnožju Muleža, kažu kako ih često posjećuju divlje životinje, a posljednjih mjeseci muku muče sa šakalima koji se spuštaju iz muleških šuma i napadaju ovce.

"Nedavno su udavili jedno jagnje, a čujemo da ih ima u velikom broju te da štetu nanose i u drugim selima. Na ovom području prisutan je i medvjed, s njim do sada nismo imali problema, ali se u višim šumama mogu pronaći njegovi tragovi i izmet. Brojne su i lisice koje vrebaju perad, a divlje svinje su takoreći domaće životinje", kaže Zdenka.

Ipak, bračni par kaže kako žive u simbiozi s bujnom prirodom koja ih okružuje i da taj životni ambijent ne bi mijenjali niti za jedan drugi.

Žalosti ih što njihovo selo polako izumire pa postoji bojazan da će za nekoliko godina potpuno opustjeti. Ipak, da se rodni zavičaj ne zaboravlja svjedoči i Jelica Jagodić Kondić, koja živi i radi u Banjaluci, ali svaki slobodan trenutak koristi da ga provede u Podovima.

"Rodni kraj se ne zaboravlja, a posebno kada ste rođeni i djetinjstvo proveli u ovakvoj ljepoti, pored rijeke Sane i ispod Mulež planine. Raduje me i to što drugi takvu ljubav prenose na mlade pa je ljeti u selu puno omladine, koja se kupa i tu provodi godišnje odmore", kaže Kondić Jagodićeva.

Ono što ipak žalosti je da Podovi dijele sudbinu ostalih povratničkih sela na području općine Sanski Most, koja su sve pustija, jer u poslijeratnom periodu nije došlo do revitalizacije života u njima. U ta sela su se vratili mahom stariji žitelji, dok su mlađi odlučili da životnu egzistenciju zasnuju na nekim drugim prostorima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije