TUZLA - Fondacija tuzlanske zajednice pokrenula je kampanju "Za moje sretnije djetinjstvo" kako bi se obnovile prostorije u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
Značajan dio sredstava je prikupljen, a sve uz podršku građana, organizacija, firmi, sportista itd.
Jasmin Suljić je iz Doboja, a sa bratom i sestrom u ovom domu živi više od šest godina. Ima 17 godina, ali tek završava osnovnu školu. Priča nam da mu je dobro u Domu, jer, kako kaže, nije ranije imao sreće u životu.
"Ovdje mi je lijepo, ostvario mi se neki san koji nisam mogao prije da ostvarim jer nisam imao mogućnosti. Ovdje je sve drugačije. Bilo je teško prva tri mjeseca. Poslije toga sam uvidio da je ovo prelijepa ustanova i sve je divno i odlučio sam ostati. Imao sam prilika da idem u drugi dom, ali ovo je jedan od najboljih", smatra ovaj mladić i dodaje da se štićenici Doma dobro slažu. Svako ima svoj dnevni plan, pa tako i Jasmin.
"Izađem u grad, vratim se. Budem sa mlađim bratom i sestrom koji su ovdje, družimo se, crtamo, igramo fudbala, treniramo", priča on.
Jasmin je jedan od 63 štićenika svih uzrasta koji žive u ovom domu. Sva ta djeca dolaze iz devijantnih i disfunkcionalnih porodica te s njima rade stručnjaci. Proces adaptacije i socijalizacije je različit za svako dijete, a u svemu im pomažu odgajatelji poput Ademira Hasanovića, koji to radi više od 20 godina.
"Djeca kao djeca su uvijek bila izazov za nas profesionalce. Najbitnije su motivacija i edukacija i to se nekako uklopi, posebno sa mlađim kolegama. Zadovoljni smo i volimo ovaj posao. Da nismo, ne bismo ostali tu", priča Hasanović dok provodi dan sa grupom djece, odnosno, porodicom, kako se to ovdje zove, u renoviranom i sređenom dijelu Doma. Nove prostorije, sobe i namještaj omogućavaju kvalitetniji život djeci, ali i rad odgajateljima.
"Ovo je fantastično i zahvaljujem svim donatorima. Naravno da su djeca zadovoljna, a da ne govorim o sanitarnim čvorovima, novim tepisima, televizorima. Još samo da se malo obogatimo sa računarima. Bolji su higijenski i edukativni uslovi, bolji je individualni grupni rad i sve ostalo što treba za boravak djece 24 sata u jednoj ovakvoj ustanovi", ističe Hasanović. Bolji uslovi za život treba uskoro da budu omogućeni u još dva dijela Doma. Jedan dio radi privatna firma, a za drugi dio Fondacija tuzlanske zajednice preko kampanje "Za moje sretnije djetinjstvo" sakuplja novac.
"Cilj je da obnovimo ovaj veliki dnevni boravak. U suštini, ovo je apartman sa šest soba, površine 257 kvadrata. Prilično je ambiciozan projekat. Sakupili smo više od 35.000 KM za 25 dana od 142 donatora. Svi se uključuju, podržali su nas košarkaši, rukometaši, društvena zajednica, a što je najvažnije, pojedinci su se odazvali. Imamo više od 100 pojedinaca, što je puno više nego firmi, ali može bilo ko donirati bilo koji iznos putem platforme doniraj.ba", pojasnio je Tarik Baraković iz Fondacije.
Kako kaže direktor Sadik Ahmetović, prostorije Doma bile su zapuštene, ali polako se renoviraju i stvaraju se bolji uslovi za djecu. No, nakon što navrše 18 godina, ona moraju napustiti ovu ustanovu i to je veliki problem države i društva koji treba rješavati.
"Ja mislim da u tom pogledu treba mijenjati pravila i zakone kako bi se stvorio neki prelazni period za djecu koja navrše 18 godina. U tom njihovom profesionalnom orijentisanju i eventualnom zapošljavanju treba razgovarati o oslobađanju poslodavaca od različitih poreza, a sve kako bi ova djeca imala prednost da obezbijede sebi egzistenciju", naglašava direktor i dodaje da nevladine organizacije pomažu štićenicima da se snađu nakon izlaska iz domova.
Iako djeca odlaze, kontakt se ne prekine, priča direktor. Značajan dio te djece su ostvarene osobe i žive diljem svijeta. Ukoliko epidemiološka situacija bude dozvoljavala, za ljeto je planirano druženje bivših i sadašnjih štićenika. Uskoro će bivši štićenik biti i Jasmin sa početka priče, koji će napustiti BiH. Iako nema sistemske podrške, on već ima plan za budućnost.
"Stariji brat mi je već 17 godina u Njemačkoj. Zvao me je kod sebe sada kad završim školu da idemo kod njega da živim. Mogao sam i prije, imao sam saglasnost socijalnog, ali čekam da završim pa da idem", odlučno kaže on.
Kapaciteti Doma su popunjeni sa 63 djece, 37 su školarci, a popunjen je i babi odjel.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
