Ako vam je teško da ustanete čim ujutro zazvoni alarm, možda se budite u pogrešno vrijeme.
Koliko je bitan biološki sat?
- Kronotip određuje prirodnu sklonost vremenu spavanja
- Budnost je najniža prije uobičajenog buđenja
- Buđenje iz dubokog sna izaziva inerciju spavanja
- Stručnjaci preporučuju sedam do devet sati sna
- Jutarnje dnevno svjetlo olakšava uspostavljanje ritma
Stručnjaci objašnjavaju da ne postoji univerzalno najnepovoljniji trenutak za buđenje, jer to zavisi od individualnog ciklusa spavanja i cirkadijalnog ritma.
Najteže je ustati onda kada se buđenje ne poklapa s unutrašnjim biološkim satom, piše Eating Well.
Uticaj unutrašnjeg sata
Vaš kronotip, odnosno prirodna sklonost organizma da spava i budi se u određeno vrijeme, ključan je faktor.
Ljudi se dijele na noćne ptice, ranoranioce i neutralne tipove. Noćnim pticama teško padaju rani alarmi, dok su jutarnji tipovi često odmah spremni za dan.
"Kronotip oblikuje cirkadijalni ritam, unutrašnji biološki sat koji reguliše brojne fiziološke procese, uključujući tjelesnu temperaturu, nivo hormona i krvni pritisak, kao i kognitivno funkcionisanje", kaže Sindi Mej, profesorka psihologije i stručnjakinja za spavanje.
Ističe da svi ljudi imaju cirkadijalne ritmove, ali se njihovo vrijeme razlikuje od osobe do osobe.
Budnost je obično na najnižem nivou otprilike dva sata prije uobičajenog vremena buđenja, što je često između tri i šest sati ujutro, navodi psiholog Šelbi Heris.
"Buđenje u tom periodu, na primjer, zbog ranih smjena ili noćnih letova, posebno je teško", kaže Herisova.
Problem buđenja iz dubokog sna
Ustajanje iz dubokog, sporovalnog sna može uzrokovati takozvanu inerciju spavanja.
Riječ je o privremenoj ošamućenosti koja može potrajati 30 minuta ili duže, a tokom koje su moguće sporije reakcije, lošije kratkoročno pamćenje te problemi s učenjem i razmišljanjem, objašnjava Herisova.
"Duboki san je najgušći u prvoj trećini noći, pa je buđenje nekoliko sati nakon što zaspite obično najteže", dodaje ona.
Neuronaučnica i stručnjak za spavanje Čelsi Roršajb kaže da se buđenje u pogrešnom trenutku može spriječiti ako se obezbijedi sedam do devet sati sna.
Ustajanje prije nego što se to postigne dovodi do manjka sna, a prekidanje dubokog sna uzrokuje inerciju.
"Vrijeme buđenja mora biti usklađeno s vašim prirodnim cirkadijalnim ritmom, što vam omogućuje sedam do devet sati sna", kaže Roršajbova.
Na šta treba paziti kod buđenja?
Stručnjaci se slažu da je ključna dosljednost.
"Održavanje istog vremena buđenja jednako je važno kao i odlazak u krevet u isto vrijeme. To će spriječiti probleme povezane s lošom kvalitetom sna, poput nedovoljnog spavanja i nesanice", kaže Roršajbova.
Herisova savjetuje da izaberete vrijeme buđenja kojeg se možete pridržavati svaki dan, uključujući vikende, te prema tome odredite kada trebate ići spavati.
Možda vas još zanima:
Zašto se svake noći budite u isto vrijeme, postoji objašnjenje
Zašto je pritisak najviši ujutru i smijete li tada popiti kafu?
akođe je važno obezbijediti dovoljno sna jer, kako kaže Mejeva, njegov nedostatak otežava buđenje jednako kao i prekidanje dubokog sna.
Herisova preporučuje da preskočite tipku za odgađanje alarma jer "tih nekoliko dodatnih minuta donosi samo isprekidan san niskog kvaliteta". Umjesto toga, pokušajte se izložiti dnevnom svjetlu ubrzo nakon ustajanja, što pomaže u postavljanju biološkog sata za taj dan.
Ako trebate promijeniti raspored buđenja, Herisova savjetuje da to radite postepeno, pomjeranjem vremena za po 15 minuta.