Život

Ljubav prema drvetu dječaku Arseniju odredila životni put

Ljubav prema drvetu dječaku Arseniju odredila životni put
Foto: N.N. | Ljubav prema drvetu dječaku odredila životni put
Bojana Petković

ŠIPOVO - Ikone, suvenire i sitni namještaj izrađujem četiri godine, a ljubav prema izradi rukotvorina od drveta rodila se spontano, volim ovaj prirodni materijal i godove koji ga krase.

Počeo sam pomalo nožem rezbariti, svidjele su mi se šare koje nastaju i svaki dan učim nešto novo o obradi drveta, kaže četrnaestogodišnji Arsenije Marić iz Šipova, samouki mladi zanatlija i zaljubljenik u prirodu.

Šipovo, gradić koji leži na bisernim planinskim ljepoticama, rijekama Pliva i Janj, ali i obroncima planina Vitorog, Plazenica, Ravna gora, Gorica, Lisina i Čardak, prekrivenih šumom, može se pohvaliti prirodnim bogatstvima - u nižim predjelima rastu bukva i grab, a u višim planinskim područjima buja gusto drveće sa stablima smreke, bora i jele, odnosno čamovine.

Kraj bogat šumom raj je za Arsenija koji je od ranog djetinjstva zavolio šetnje pod krošnjama drveća, dok danas drvne sirovine za izradu rukotvorina pronalazi kod lokalnih stolara, a pri radu najčešće koristi čamovinu.

"Imam osnovni stolarski alat te kad nabavim drvo isiječem ga poteznim cirkularom, sredim ga oblaricom i zatim šmirglam kako bi postalo glatko. Na kraju dolazi lakiranje", objašnjava za "Nezavisne" dječak koji svakom komadu drveta daje lični pečat.

Pri izradi rukotvorina Arsenije koristi tehnike pirografije i duboreza, te objašnjava da je za pirografiju potreban pirograf, uređaj za crtanje i oslikavanje na drvetu, dok duborez podrazumijeva rezbarenje drveta.

Drvo je ukras prirode, a tehnike izrade utkane u ovaj prirodni materijal predstavljaju najljepši spoj zanata i umjetnosti koji svjedoči o ljepoti unikatnog stvaralaštva koje je ljudskih ruku djelo.

A da bi takvo jedno djelo nastalo, navodi Arsenije, zanatlija mora biti skoncentrisan na ono što radi, imati mirnu ruku, ali i viziju kako ikona ili suvenir treba da izgledaju kao gotov proizvod, od kojih je svaki unikat.

Prije četiri godine, kad je spoznao ljubav prema obradi drveta, Arsenije je želio da se bavi ovim, za dječake njegovih godina neobičnim hobijem. Ali, kako iz dana u dan uči i usavršava svoja do sada stečena znanja i vještine, hobi polako prerasta u posao i kaže:

"Javljaju mi se ljudi kojima se sviđaju moji radovi te ću se u budućnosti sigurno baviti ovim poslom".

U porodici Marić obrada drveta nije posao koji se prenosi sa koljena na koljeno, te Arsenije, zahvaljujući unutrašnjem porivu da izrazi svoj kreativni pogled na svijet kroz radove u drvetu, služi na ponos roditeljima, ali i nastavnicima i drugarima sa kojima pohađa osmi razred Osnovne škole "Nemanja Vlatković" u Šipovu.

"Samo se radom ili hrabrošću može postići ugled među ljudima, prisiliti ih ne da vas vole i nagrade, ali svakako da vas cijene i poštuju. Naravno da je rad bolje i sigurnije sredstvo, jer hrabrost nije od prirode svakom dana, a osim toga za nju se rjeđe i prilika pruža, dok je za rad i radljivost uvijek ima. I ne govorim ovdje o unutrašnjem zadovoljstvu koje čovjek ima od dobro svršenog posla i koje svakako vrijedi više od svih nagrada i priznanja ljudskih", zapisao je velikan pisane riječi Ivo Andrić o čovjekovom radu.

A mladi zanatlija je radom, ali i hrabrošću da sa drugima podijeli kreativni pogled na svijet postigao ugled među ljudima, koji rado kupuju ono što on napravi. Nagrade za radljivost su mu riječi hvale koje dobija od kupaca, ali i rukotvorine koje postaju dio dekora brojnih domova i uspomena koje u njima nastaju.

Za kraj razgovora za "Nezavisne" Arsenije poručuje da bi svako ko gaji ljubav prema drvetu trebalo da se oproba u ovom zanatu, koji je, kako navodi, i zahtjevan i zahvalan.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije