Život

Norvežanka o svom putovanju za "Nezavisne": Biciklom preko dva kontinenta za spas planete

Norvežanka o svom putovanju za "Nezavisne": Biciklom preko dva kontinenta za spas planete
Foto: N.N. | Norvežanka o svom putovanju za "Nezavisne": Biciklom preko dva kontinenta za spas planete

Mislim da je dosta ljudi uplašeno da napravi iskorak, jer misle da brinuti o klimatskim promjenama mora da bude ograničavajuće i dosadno.

Ja sam naučila da to nije istina, morate da mislite drugačije i da reagujete.

Pogledajte šta je to meni donijelo - avanturu života, rekla je Tereza Homersand, tridesettrogodišnja Norvežanka, koja od 2017. godine biciklom putuje iz Kejptauna, u Južnoafričkoj Republici, kući u Norvešku s ciljem da podigne svijest o klimatskim promjenama.

Na svom putu kući biciklom prešla je 20.000 kilometara kroz 24 zemlje, među kojima je i BiH, a u intervjuu za "Nezavisne" govori o svom putovanju, avanturama koje je doživjela, susretu sa različitim narodima, kao i motivu njenog putovanja.

N.N: Kada i zašto ste odlučili da biciklom putujete od Kejptauna do Norveške? 

HOMERSAND: Prvi okret pedala napravila sam 16. juna 2017. godine sa vrha afričkog kontinenta. Moja glavna motivacija su klimatske promjene. Kada sam naučila o ozbiljnosti i hitnosti situacije u kojoj se svijet nalazi kada je u pitanju okoliš, odlučila sam da smanjim emisiju ugljendioksida koju pravim i željela sam da uradim nešto više od recikliranja.

Sagledala sam svoj stil života i otkrila da korištenjem aviona činim veliku štetu prirodi, stoga sam odlučila da od tada ne letim avionom. Još 2012. godine, kada sam već živjela u Južnoafričkoj Republici, znala sam da, kada dođe vrijeme za polazak kući u Norvešku, neću ići avionom, tada sam pomislila da bih to mogla uraditi biciklom. To, ne samo da je najmanje štetan vid transporta, već je i odličan način da putujete i otkrijete svijet. Tako da od 2017. godine bicikliram kući. 

N.N: Kakvu poruku želite poslati svojim putovanjem?

HOMERSAND: Da apsolutno svi moramo učestvovati u ublažavanju klimatskih promjena i smanjiti trag ugljendioksida koji pravimo. Ono što ja radim nije dovoljno ako svako ne uradi nešto slično. Treba da udruženo djelujemo. Mislim da je dosta ljudi uplašeno da napravi promjenu, jer misle da brinuti o klimatskim promjena mora da bude ograničavajuće i dosadno.

Ja sam naučila da to nije istina, morate da mislite drugačije i da reagujete. Pogledajte šta je to meni donijelo - avanturu života! Trenutno proživljavam najnevjerovatnije momente u svom životu. Na svom putovanju sam nosila i solarno kino, projektor i zvučnike koji se napajaju na sunčevu energiju. Na putu bih snimala filmove o klimatskim promjenama da zabavim, ali i podučim ljude.

Prikazivala sam te filmove, kako u najudaljenijim selima u Keniji i djeci u školama u Sudanu i Turskoj, tako i u sjedištu Ujedinjenih nacija i biblioteci u Aleksandriji.

N.N: Pored toga što na putovanju podižete svijest o klimatskim promjenama i podučavate ljude o važnosti očuvanja prirode, šta ste Vi naučili u ovoj avanturi?

HOMERSAND: Naučila sam tako mnogo, ali najvažnije je koliko ljubavi ima među ljudima svugdje u svijetu. Ja ne spavam u hotelima, putujem noseći šator i prije nego što se potpuno smrači, dovezem se do prve kuće na koju naiđem, pokucam na vrata i pitam da li mogu da postavim šator ispred njihove kuće. Svi uvijek kažu da mogu, bez obzira na zemlju, naciju, religiju, etničku pripadnost, jezik ili pol.

Svi uvijek kažu da, i još me nerijetko i ponude da uđem u kuću i da večeram s njima. Čak mi se u jednoj afričkoj zemlji tokom noći, dok sam spavala ispred njihovih kuća, pridružila grupa baka. Spavale su kraj mene, jer su htjele da se uvjere da ću biti dobro i sigurno, a ja to čak nisam ni tražila od njih. Na putu sam spavala ispred domova možda najsiromašnijih ljudi na svijetu.

Takođe sam kampovala ispod zvijezda u pustinji u Sudanu, kao i pokraj Malavi jezera sa Masai narodom. Noćila sam i u skloništu u slučaju bombardovanja u jevrejskom dijelu u Palestini te pokraj bezbroj policijskih stanica i benzinskih pumpi, ali i u prekrasnoj prirodi i beduinskim pećinama u Petri. Prava sam srećnica što sam imala ovakvo iskustvo i što sam naučila tako mnogo u svakom susretu sa ljudima na svom putu. Zauvijek ću biti zahvalna svima koji su mi pomogli na ovom putovanju.

N.N: Koja zemlja koju ste posjetili na ovom putovanju je ostavila najveći utisak na Vas?

HOMERSAND: Nemam omiljenu zemlju, jer su sve posebne na svoj način i svugdje sam imala predivno iskustvo. Samo neke od zemalja kroz koje sam biciklom putovala su Južnoafrička Republika, Bocvana, Zambija, Malavi, Tanzanija, Kenija, Etiopija, Sudan, Egipat, Jordan, Palestina, Izrael, Turska, Grčka, Albanija, Crna Gora, Hrvatska i Bosna i Hercegovina. 

N.N: Da li je ovo prvi put da ste posjetili BiH?

HOMERSAND: Ovo je moja prva posjeta BiH i zaista uživam, prvenstveno zbog prelijepe prirode, ali i toplih i prijateljskih ljudi. Osjećam se dobrodošlo, svi me pozivaju u svoje domove dok kampujem u njihovim dvorištima. Ljudi u BiH su me nudili svim i svačim, od meda, svježe pečenog hljeba, do voća i čaja. Upoznala sam se i razgovarala sa mnogo zanimljivih ljudi s kojima sam nazdravljala rakijom, naravno.

N.N. Da li već imate plan da nakon povratka u domovinu opet pođete u sličnu avanturu?

HOMERSAND: Kada se vratim u Norvešku, na svoju konačnu destinaciju, vratiću se na posao od devet do pet, baviću se klimatskim promjenama, ali na malo drugačiji način. I dalje ću, naravno, svakodnevno voziti bicikl i sigurna sam da ću jednom opet otići na dugo putovanje, iako možda ne ovako dugo. Mada, ko zna, budućnost će pokazati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije