Sve je počelo prije tridesetak godina, iz pijeteta prema mojoj majci, koja je, po mom mišljenju, to radila najbolje na svijetu. Ukrašavanje jaja iziskuje i vrijeme i trud, ali mi se čini da sa svakim jajetom koje ukrasim u stvari napišem zahvalnicu mojoj majci, to mi je najveća motivacija da se time bavim, priča Dušan Stegić, profesor u penziji, koji posljednje tri decenije, za Vaskrs, ukrasi više od 100 jaja, koja potom podijeli porodici, prijateljima i poznanicima.
Tačan broj jaja koje je ukrasio za to dugo vrijeme, kako sam kaže, ne zna, niti ih je ikada brojao.
"Nikada nisam brojao koliko jaja ukrasim. Prvo oslikam tridesetak jaja pa ih spakujem i podijelim, onda još tridesetak. Desi se da se onda sjetim da sam nekoga zaboravio ili me neko prozove i kaže: 'Fali nam jaja, možeš li nam napraviti još nekoliko?' Tada ukrasim još koje", kroz smiješak nam priča Stegić, dok u svom stanu u Banjaluci šara novo jaje.
Dar za ukrašavanje jaja naslijedio je od majke, koja je u periodu poslije Drugog svjetskog rata djecu rado znala obradovati lijepo ukrašenim jajima.
"Moja majka je to radila perfektno. U periodu poslije Drugog svjetskog rata djeca se nisu imala čemu radovati kao današnja djeca, već nam je i to vaskršnje jaje bila velika radost", priča Stegić.
Prisjeća se da život nije bio lak, ali da ga je to povezalo s majkom, u čiju čast je nastavio održavati ovu lijepu tradiciju.
"Otac mi je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a majka i ja smo ostali u neimaštini. Nismo dugo vremena provodili zajedno, jer sam ja posao profesora pronašao u Gradišci, gdje sam i stekao penziju ", rekao je Stegić.
Kada mu je majka umrla odlučio je da preuzme posao ukrašavanja Vaskršnjih jaja na sebe.
"Više to niko nije radio u porodici, a meni je bilo žao da ta tradicija, tipična za prostor Krajine, umre s njom. Preuzeo sam na sebe taj posao, malo sam ga modifikovao i počeo da ga radim. Porodica me ohrabrivala i govorili su mi da to dobro radim i počeli su da naručuju ukrašena jaja. Navikli su me, ali i zadužili da svake godine veliki broj vaskršnjih jaja ukrasim i podijelim", priča nam ovaj nekadašnji profesor.
Tehnike koje koristi su tradicionalne, a svako jaje koje ukrasi je jedinstveno i neponovljivo. Svako od ovih remekdjela je priča za sebe.
"Koristim samo čisti pčelinji vosak, svijeću i pero. Samim nanošenjem voska na jaje postigne se sve. Naravno, jaja nakon iscrtavanja ofarbam u različitim bojama", objašnjava Stegić.
Kako sam kaže, ostao je vjeran ovoj tehnici koju je naučio od majke i to je za njega najčistija tehnika ukrašavanja vaskršnjih jaja.
"Ostao sam vjeran tehnici sa voskom, jer ništa drugo za mene nije vaskršnje jaje. Vidim da danas dosta ljudi koristi veliki broj tehnika, neki crtaju ili slikaju po jajima, neki čak rade i dekupaž, i to je u redu, ali za mali broj jaja. Kada ukrašavate veći broj jaja, želite da postignete i kvantitet, ali i kvalitet i da to bude trajno. Jaja iscrtana voskom, kada se osuše, mogu godinama da traju", ističe Stegić.
Za ukrašavanje nekih jaja treba mu 15 minuta, dok se za šaranje nekih drugih mora napraviti više od 1.000 poteza perom, a za to mu treba oko pola sata.
"Jaja koja ukrasim nisu za tucanje, uglavnom su ukrasna, posebno jer smatram da vještačke boje, makar na njima pisalo da su prehrambene, nisu u potpunosti zdrave. Zato sada u svaku košaricu jaja stavim i upozorenje, kao mjeru zaštite, a na neki način želim i da obezbijedim da se ova jaja ne uništavaju na tako prozaičan način", iskren je Stegić.
Vrijeme utrošeno za ukrašavanje zavisi i od motiva koji slika, a motive nalazi u mašti, i to najčešće imaginarne cvjetove.
"Ne pravim filozofiju od ukrašavanja, jer mislim da vaskršnja jaja treba da budu vesela. Cvjetovi koje crtam nisu kopija cvijeća iz prirode, već su plod moje mašte, ali nastojim da im dam neku formu i smisao", priča Stegić.
Jaja koja ukrasi nekada djeluju kao da je preko njih istkana čipka, zbog čega su ga mnogi proglasili za najboljeg majstora u ukrašavanju voskom.
"Prosto nekada zafali neki detalj. Ponekad kada počnem ukrašavati, ne mogu stati dok to ne dovedem do savršenstva. Dodavanje makar nekoliko linija može upotpuniti izgled motiva", priča Stegić.
Ističe da je prije sedam godina imao i izložbu svojih fotografija vaskršnjih jaja u Banskom dvoru, gdje je, pored talenta za ukrašavanje jaja, pokazao fotografske vještine.
Priča da su ga iz Udruženja žena "Duga" prije nekoliko godina tražili da poduči njihove članice tajnama ukrašavanja voskom.
"Držao sam predavanje kako da ukrase jaja, pa su kasnije neke od njih stekle dobru vještinu ukrašavanja, što mi je drago, jer ne želim da sa mnom u 'vječna lovišta' odu ova jaja i tehnika", priča nam Stegić.
Dodaje da mu je Muzej RS predložio da učestvuje u izložbi zmijanjskog veza.
"Imaće tu izložbu pa su mi predložili da motiv zmijanjskog veza uradim na vaskršnjim jajima", rekao nam je na kraju Stegić.
Šaranje jaja voskom
Šaranje jaja voskom praktikuje se još od davnina i bez obzira na brojne moderne metode ukrašavanja vaskršnjih jaja, ovo je, po mišljenju mnogih, najljepši način da jaja budu išarana za najradosniji hrišćanski praznik.
Sam postupak nije pretjerano komplikovan, ali za ovu tehniku farbanja jaja trebaju vam čisti pčelinji vosak, drvena olovčica sa metalnim vrhom ili pero i izvor toplote, najbolje svijeća.
Na početku je neophodno pčelinji vosak otopiti na niskoj temperaturi i čuvati ga na toplom mestu tokom šaranja da se ne stvrdne, te ga nanositi na jaja sobne temperature.
Vrh olovčice ili pera treba umočiti u topli vosak i njime proizvoljno crtati po neobojenim jajima. Takođe, prije kuvanja ostavite da se vosak dobro stvrdne.
Nakon kuvanja u željenoj boji jednostavnim potezom krpe ćete ukloniti vosak, a ispod njega će ostati iscrtani motivi u prirodnoj boji jajeta.
Izložba
U Crvenom salonu Banskog dvora u Banjaluci 2012. godine bila je održana izložba fotografija "Vaskrs" autora Dušana Stegića.
Dušan Stegić, profesor u penziji, rođen je 1940. godine. Živio je i radio na području Gradiške kao profesor, gdje je i penzionisan. Nakon penzionisanja vratio se u Banjaluku. U mladosti se bavio sportom, bio je član KUD "Pelagić", a u zrelijem dobu bio je uspješan sportski radnik, jedan je od osnivača Sportskoribolovnog saveza RS i prvi predsjednik tog saveza.
Pored mnogobrojnih hobija, jedan od najuspješnijih je bavljenje fotografijom.
Imao je dvije samostalne izložbe i učestvovao na "International Sava River Basin Commissionu", gdje su mu radovi i nagrađeni.
Izložba u Banskom dvoru je zanimljiva jer je fotografisao vaskršnja jaja koja su njegova kreacija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
