SARAJEVO - Moje upoznavanje s papudžijskim zanatom počelo je u ranom djetinjstvu. Provodio sam vrijeme s ocem u radionici u igri, a kasnije kako sam odrastao tako sam dobijao neka manja zaduženja, što bi se reklo, da imam neku obavezu. Postepeno je sve prelazilo u neke odgovornije poslove kako sam odrastao, kazuje Muhamed Kalajdžisalihović, posljednji papudžija u Sarajevu.
Zahvaljujući Kalajdžisalihovićima, čija porodična tradicija ručne izade tradicionalnih papuča broji 200 godina, ovaj zanat i danas živi u samom srcu grada na Miljacki - u Saračima, najdužoj starogradskog ulici Baščaršije.
"U našoj porodici zanat se prenosi s oca na sina. Mog oca je njegov babo naučio tajnama posla, a kasnije je on meni prenio svoje znanje. I danas to radi, jer i s preko 50 godina radnog iskustva uvijek ima još neki zlatni savjet i trik", navodi čovjek koji stoji na braniku porodične tradicije, ali i kulturnog naljeđa BiH, koji je posao od oca preuzeo prije šest-sedam godina.
Porodična tradicija izrade tradicionlanih papuča seže u davnu 1822. godinu, kada se u tefterima sarajevskog saračkog esnafa, koji su pohranjeni u Historijskom arhivu Sarajeva, spominje porodica Kalajdžisalihović, a Muhameda smo pitali koliki je zapravo značaj ovog zanata u tradiciji BiH.
"Nezahvalno je govoriti o važnosti nečega čime se bavimo, ali da papuče imaju svoje mjesto u kulturnoj tradiciji naroda u BiH - imaju. Posebice je to izraženo u urbanim sredinama, gdje skoro svaki grad ima neke 'svoje' papuče. Sarajevska papuča je oficijelno i dio narodne nošnje u BiH, jer je riječ o potpuno autohtonom modelu i proizvodu, koji posjeduje i geografsku oznaku kvaliteta", navodi on.
Kalajdžisalihovići svaki par papuča izrađuju ručno te pri izradi ne koriste hemikalije koje se koriste u većim tvornicama kako bi se koža lakše oblikovala.
"Već spomenuta geografska oznaka kvaliteta i autentičnosti je upravo garant da se određeni proizvod proizvodi na autohton i originalan način. Takva oznaka je nastala kao rezultat suradnje zanatlija na projektu 'Baščaršija - Zona unaprijeđenog poslovanja' i Zemaljskog muzeja BiH, gdje su precizno dokumentovani tradicionalni procesi proizvodnje određenih tradicionalnih artikala", objašnjava zanatlija za "Nezavisne".
Dodaje da njegova porodica posjeduje jednu takvu oznaku: "Naše proizvode radimo na tradicionalan način, to znači da je za proizvodnju potrebno više vremena, ali da je jedan takav završen proizvod napravljen u potpunosti od prirodnih materijala, bez ikakvih (štetnih ili ne) hemijskih sredstava, kako omekšivača kože, tako i učvršćivača i drugih hemikalija."
U sve modele papuča utkano je bogato kulturno nasljeđe, a proizvodi se rade isključivo ručno i tradicionalnim tehnikama.
"Naši stalni modeli su prvenstveno historijsko i porodično nasljeđe, a pored toga dostupni su i neki moderniji oblici, sve u zavisnosti od mogućnosti izrade i potreba tržišta, te trenutnih trendova", pripovijeda Muhamed.
Kada je riječ o vremenu koje je potrebno utrošiti na izradu jednog para papuča, mladi papudžija objašnjava da se, u zavisnosti od kompleksnosti modela i tehnika izrade, posao može uraditi za jedan, a nekada su potrebna i tri do četiri dana.
Čisteći tavan stare kuće, Kalajdžisalihovići su pronašli par sarajevskih papuča starih 90 godina, koje je krasio izvezeni stilizovani paun. Taj par su spasili, dimenzionisali i "snimili" model, ponovno ga oživjeli i ponudili kupcima, a najpoznatiji proizvod ove porodice i jesu tradicionalne sarajevske papuče.
"Sarajevska papuča model je koji se striktno radi od pamučnog pliša, koji je ukrašen srmovezom - za one koji nisu upoznati, to je tehnika veza sa naših tradicionalnih jeleka. Vrlo je to komplicirana tehnika, koja iziskuje veliku preciznost naših vezilja, vještinu, ali povrh svega strpljenje", priča Muhamed.
Ovaj mladi čovjek, izrađujući sarajevske, ali i druge modele papuča, čuva porodičnu tradiciju prenošenja zanata s koljena na koljeno.
Tamo gdje nema muških potomaka da nastave ono što su njihovi preci započeli, zanati se gase, izumiru, jer se mladi ljudi koji ne nasljeđuju zanat iz porodice malo interesuju za stare zanate, te smo Mehmeda pitali o njihovoj budućnosti u BiH.
"Nije pravilo da se zanati prenose s oca na sina. Bilo kojim zanatom se može baviti ko god želi i gdje god želi. No međutim, ne može niko kriviti mlade ljude koji se ne odlučuju na taj korak jer u tome prvenstveno ne vide perspektivu. Zanati se na našem podneblju prenose s oca na sina jer niko neće njima da se bavi, niko u njima ne vidi perspektivu", priča on.
Za kraj razgovora za "Nezavisne" Muhamed kazuje da, po njegovom mišljenju, stari zanati nemaju budućnost, a to potkrepljuje činjenicom da je mnoštvo zanata u BiH koje niko ne radi - niti se imaju te vještine od koga naučiti, jer ljudi više nema.
Ko je prošao čaršijom - svratio je
Brojni poznati posjetili su papudžijsku radnju u Saračima.
"Naša radnja je skoro postala dio protokola za delegacije koje posjećuju Sarajevo. Čelnici Uprave grada, načelnici općina, ali i naši predsjednici su prepoznali ono što radimo. Na tome smo zahvalni i uvijek sa zadovoljstvom ugostimo svakog posjetioca, bez obzira na to bila u pitanju delegacija, kupac ili turista. Nikoga ne bih izdvajao, bilo bi neumjesno nekoga izostaviti. Možemo sve objediniti u jednu rečenicu: ko je prošao sarajevskom čaršijom - svratio je do nas", priča Muhamed.
Nanule s topucima
Brojni su modeli papuča koje se mogu naći u radnji Kalajdžisalihovića, a ova stara sarajevska porodica od prošlosti želi oteti i nanule s topucima, opjevane u stihovima Nedžada Salkovića, jednog od najpoznatijih bh. izvođača sevdalinki.
"Drveni dijelovi se tešu od sirove bukovine ručno bradvom i sjekirom, a gornji dio se radi od kravlje kože. Nanule s topucima su dio tradicije i bile su neizostavan dio naših dvorišta i avlija. Danas nemaju neku funkcionalnu vrijednost, ali su dio naše tradicije i to treba pokazati", ponosan je jedini papudžija u BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
