SANSKI MOST - Senad Zukić iz sanskog naselja Mahala, jedini je proizvođač opreme za konje na području Unsko-sanskog kantona, a zanat kojim se bavi duga je porodična tradicija, jer su se tim poslom bavili i njegovi djed i otac.
Zukić kaže kako se u prošlosti veliki broj zanatlija bavio ovim poslom, ali da su došla druga vremena, kada se uloga konja u životu čovjeka značajno izmijenila, pa se ove životinje danas najviše koriste u sportske i rekreativne svrhe.
"Imati konja danas je luksuz, pa je i oprema za njih veoma skupa. Ovaj stari zanat u prošlosti je bio na cijeni, ali sada je došlo drugo vrijeme i zanatlije ovoga kova u cijeloj Bosni i Hercegovini danas se mogu izbrojati na prste jedne ruke", kaže Zukić.
U svojoj maloj radnji, koja je smještena na lokalitetu gradske pijace u Sanskom Mostu, ovaj vrijedni zanatlija izrađuje sve dijelove kožne opreme za konje, kao što su amovi, uzde, kolani, pa čak i sedla, čija izrada je veoma zahtjevna i skupa.
Sve je ručne izrade, pa su zbog kvaliteta i dugotrajnosti njegovi proizvodi traženi, ne samo kod kupaca u Bosni i Hercegovini, već i van njenih granica, a najviše u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Nedavno je, kako kaže, dobio narudžbu iz Njemačke te je za potrebe jednog tamošnjeg kluba izradio tri kompleta opreme za plemenite konje trkače.
"Kako bi oprema bila kvalitetna i trajna, potrebno je prije svega nabaviti kvalitetnu kožu. U tome se snalazim na razne načine, nešto uvozim iz Slovenije, a nešto kupujem u Banjaluci i Visokom. Svi moji proizvodi su rukotvorine i kako bi se dobio finalni produkt, često je potrebno proći brojne faze, što podrazumijeva isijecanje kože, njenu obradu, lijepljenje i obavezno šivanje", objašnjava Zukić.
Inače, pored opreme za konje, bavi se izradom i drugih predmeta od kože, pa se u njegovoj zanatskoj radnji mogu kupiti kaiševi, futrole, torbe, novčanici pa i suveniri.
Prema njegovim riječima, danas svi gledaju da kupe nešto za male pare, a njegovi proizvodi u potpunosti su ručno izrađeni, pa samim time su i skuplji. Zanimljivo je kako se u svome poslu koristi mašinom "singericom", koja je stara više od stotinu godina, a naslijedio ju je od svoga djeda.
"Kako i gdje ju je nabavio, ne znam, ali je toliko pouzdana da se nikada nije pokvarila i niti jedna električna mašina ne može je zamijeniti", ističe Zukić.
S ponosom naglašava kako se ovaj zanat u njegovoj porodici prenosi s koljena na koljeno, a tajnama i vještinama posla već dugo podučava 20-godišnjeg sina te se nada kako će on produžiti porodičnu tradiciju i od zaborava sačuvati umijeće izrade opreme za konje i drugih proizvoda od kože.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
