Samo se radom ili hrabrošću može postići ugled među ljudima, prisiliti ih ne da vas vole i nagrade, ali svakako da vas cijene i poštuju.
Naravno da je rad bolje i sigurnije sredstvo, jer hrabrost nije od prirode svakom dana, a osim toga - za nju se rjeđe i prilika pruža, dok je za rad i radljivost uvijek ima. I ne govorim ovdje o unutrašnjem zadovoljstvu koje čovjek ima od dobro svršenog posla i koje svakako vrijedi više od svih nagrada i priznanja ljudskih, zapisao je velikan književnosti Ivo Andrić o čovjekovom radu.
A da je ono što se rukama stvori razlog za ponos zna Sarajlija Emir Salkić, po stručnom zvanju arhitekta, koji iza sebe ima velike projekte, od kojih je važno pomenuti one od društvenog značaja: Roditeljske kuće u Sarajevu i Tuzli, nastale u saradnji sa kolegama iz ateljea "Normal Arhitektura".
Ali, arhitekta s ovakvim kompetencijama našao se i u svijetu ručne izrade drvenih balans bicikala za klince uzrasta od dvije do pet godina, koji nastaju pod zajedničkim nazivom tochak, te Emir za "Nezavisne novine" govori o ovom poslovnom poduhvatu.
"Uvijek kažem da sam jedini čovjek koji ima napismeno da je izmislio tochak (točak). Ako mi ne vjerujete pogledajte na internetu. To što istorija pokušava ovu činjenicu prikačiti neandertalcima su samo lažne vijesti", kazuje kroz smijeh Emir.
Objašnjava da od malih nogu pravi stvari, te da je vjerovatno zbog toga i postao arhitekta - da bi mogao materijalizovati kreativnost te da vjeruje da je barem malo uspio u svom naumu.
"Prvi tochak se zarolao u mojoj glavi u maju 2016. godine u vožnji između Beograda i Sarajeva. To su trenuci kada je čovjek fokusiran na stvari o kojima tako često i ne razmišlja, a kako je u to vrijeme moj sin Noah imao skoro dvije godine palo mi je na pamet da mu uskoro treba bicikl, jer bih volio izbjeći trčanje za njim i poderana koljena. Ne zato što sam lijen, već zato što će njemu to iskustvo biti manje stresno nego što je bilo moje ako bude naučio to prirodnim putem, a ne na silu. S obzirom na to da je to tip izazova koji bih mogao sam riješiti, odlučio sam da napravim jedan, te tako krenuo u tochak avanturu", priča ovaj kreativac o prvim koracima u svijet balans bicikala za djecu.
To je trening bicikl na kojem djeca sjede, na početku hodaju te kada se osjete komforno trče ili dižući obje noge voze te u isto vrijeme uspješno balansiraju na dva točka. Odličan je za vježbu balansa i kontraupravljanja prije korištenja pedala.
A prema Emirovim riječima, ovaj bicikl konstantno evoluira, dok on povremeno uvodi određene adaptacije i unapređenja u odnosu na informacije koje dobija u interakciji sa korisnicima - i klincima i njihovim roditeljima.
"Prva skica balans bicikla za djecu nastala je u januaru, odnosno februaru 2017. godine, a prvi prototip u maju iste godine. Njega smo polomili brzo jer je bio nestabilan..., pa onda drugi, pa treći prototip. Nakon toga došao je prvi, nazovimo ga, gotov proizvod. To je prvi tochak koji je izdržao vožnju pod mojom težinom (cca 95 kg) jer ako može izdržati mene - može i klince. I tu njegov razvoj ne prestaje jer konstantno tražimo najslabiju kariku. I ne samo to, nego i unapređenja u težini, ergonomiji, praktičnosti i u svemu što može poboljšati iskustvo druženja s biciklom kao što je ovaj", kazuje Emir.
Balans bicikl urađen je fuzijom prirodnih materijala, ručnog rada i savremenih tehnologija proizvodnje. Ram, točkovi i sjedište su izvedeni od slojevitog drveta, odnosno od ploča koje su izvedene na način da su slojevi tankog drvenog furnira 1,5 mm slagani unakrsno, kako bi bilo što otpornije na krivljenje i pucanje.
"Upravljač (ručke ili guvernal, kako ga zovu) je izveden od punog drveta (orah, hrast ili javor) i taj dio je uvijek u dodiru s rukama. Sjedalo je od prirodne kože, mada je bilo zahtjeva da bude i u veganskoj koži, što nije problem, dok su gume izvedene od 70 odsto reciklirane gume i punog su presjeka, što znači da nema bušenja. Po meni, najinteresantniji dio, s inženjerskog aspekta, je zglob koji veže tijelo i viljušku (dio koji drži prednji točak) jer je on izrađen od Co-poliestera (koji se može reciklirati) tehnologijom 3D printa. Onog trenutka kada se svi ovi dijelovi sklope u bicikl, ono što preostaje je da klinci sjednu na njega i da snagom svojih nogica krenu u tochak avanture", objašnjava Emir proces nastanka bicikla.
Posebnost bicikla je njegova ručna izrada, a kada se kaže da je nešto ručni rad, prva asocijacija je da je potrebno uložiti mnogo truda i rada da bi se dobio konačan proizvod. Emira smo pitali postoji li okvirno određeno vrijeme koje posvećuje izradi jednog bicikla ili ih izrađuje serijski.
"Ako za seriju smatrate da sklapam dva ili tri bicikla u isto vrijeme, onda se može reći da je na serijskom nivou. Svaki bicikl prođe kroz moje ruke od početka, od prve drvene ploče, do ručno pisane čestitke koju klinci dobiju sa naljepnicama. Vrijeme izrade jednog bicikla nisam upratio, niti mjerio, jer mi je cilj da svaki proizvod bude što kvalitetnije izrađen i da klinci uživaju u vožnji, bacanju, rekao bih i padovima, te da se ponovo dignu na noge i nastave dalje jer je to sastavni dio života", navodi arhitekta, koji je znanja primijenio i stvarajući nesvakidašnji bicikl za klince.
Bicikl nosi i pečat unikatnost s obzirom na to da Emir sve dijelove izrađuje sam. Da je riječ o kvalitetnom proizvodu govori i činjenica da se on može 100 odsto reciklirati te da kupci dobijaju doživotnu garanciju.
"Svaki ima doživotnu garanciju i do sada sam imao četiri-pet reklamacija koje su uglavnom vijci koji ispadnu, jer se ne dotegnu na vrijeme (kao što se redovno servisira auto, tako bi prije svake sezone trebalo provjeriti i dotegnuti sve vijke i eventualno podmazati lagere na točkovima bicikla). Reciklaža ili, još bolje rečeno, nova namjena je jedna od bitnijih stvari na koje se fokusiram. Ideja je da se bicikli koji se neće koristiti, jer su ih vlasnici prerasli, mogu otkupiti za adekvatnu cijenu u zavisnosti od stanja bicikla, te srediti, dotegnuti, ponovo zaštititi i koristiti drugim klincima", priča Emir o jedinstvenom proizvodu namijenjenom klincima.
Tochak je zaštićen na nacionalnom i internacionalnom nivou kao intelektualno vlasništvo i dizajn.
"Uspjeh se ne rađa preko noći, već mic po mic, unapređivanjem u svim pravcima i strpljivim radom. Možda se to ne pokaže odmah, ali svaki rad se isplati. Naravno, ako neke stvari ne funkcionišu bitno je mijenjati i adaptirati proizvod ma kakav on bio, te slušati kako korisnici reaguju. Ja u stvari imam i 'ne sviđa mi se' forum, gdje korisnici mogu reći sve ono što im se ne sviđa, kako bi unaprijedili ovaj proizvod i približili ga što većem broju klinaca", navodi Emir.
Dodaje da je najbolje što neko možete uraditi za svoj brend da pomogne sam sebi: "Da ne očekujete da će vam neko pomoći, da će vas pogurati, olakšati vam. Ako se to desi - tim bolje, a ako se i ne desi - nije tragedija. Jedna po jedna prepreka se prelazi i napreduje dalje".
Kako bicikl izgleda moguće je vidjeti na Facebook i Instagram stranicama brenda, a bicikl voze klinci širom BiH, ali i van njenih granica.
"Na stranici www.tochak.ba postoji mapa koja pokazuje gdje se pojedini bicikli nalaze u svijetu. Svaki tochak se locira (ne u realnom vremenu) nakon što se popuni formular za doživotnu garanciju i unese adresa. Na ovaj način to postaje jedna globalna porodica. Zaista se trudim da to bude bicikl s kojim ćete se družiti i imati poseban odnos, a ne da bude proizvod koji će postojati radi profita. Želim da ljudi u ovaj proizvod investiraju, a ne da ga kupuju", pripovijeda Emir.
Navodi da je on do sada dobio dvije nagrade: jednu za najbolji dizajn, a drugu za najbolji drveni proizvod u kategoriji transporta na Festivalu dizajna za jugoistočnu Evropu, koji se održava u Sloveniji: "Sajmovi su odlična stvar za promociju proizvoda, mada zahtijevaju značajnu investiciju, ali i prilično zadovoljstvo. Nadam se da će nagrade pristizati i u budućnosti".
Za kraj razgovora za "Nezavisne" Emir govori o planovima za budućnost kada je ovaj brend u pitanju i navodi da je planova toliko da ih se pomalo i plaši.
"Uglavnom, plan je da se nastavimo rolati na dva točka i pružati mogućnost klincima da uživaju u svojim avanturama i da ostvaruju svoje snove. Uz ovaj bicikl postoji i knjiga koja prati dvoje klinaca: Evu i Noaha, i njihove avanture. Ideja je da se u ove avanture upiše što veći broj tochkaša sa svojim avanturama. Nadam se da će ovaj bicikl biti dio mnogih budućih generacija", zaključuje ovaj kreativac, potvrđujući Andrićevu misao s početka priče.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
