BANJALUKA - Filozof, vlasnik akademije i predavač, jedan od najpoznatijih svjetskih grumera pasa, čovjek koji je od svog imena stvorio svjetski poznat brend, sve to i mnogo više je Saša Ris.
Ovaj Novosađanin uređivanjem četvoronožaca počeo se baviti sa svega 16 godina. To je, kako kaže, bio njegov mali svijet u kojem nije gledao na karijeru i eventualne uspjehe.
"Meni je karijera bila bitna da ispunim očekivanja od života koji ima smisao za mene. Uvek sam bio posvećen nekim svojim idealima kao malo dete koje je krenulo da leti, tako da je uspeh samo postao posledica, ja ga nikada nisam tražio ni bio svestan da je tako velik. To je ono što učim svoje studente, da uspeha ne možete biti svesni sve dok se ne dogodi i tek tada kada se okrenete unazad", kaže Saša, sa kojim je ekipa "Nezavisnih" razgovarala dok je bio u posjeti prijateljima u Banjaluci.
Koliko je bilo teško uspjeti kao stranac iz male zemlje i postati svjetski poznat, kaže da nije ni razmišljao.
"Ono prvo što se meni desilo i što me pljusnulo u glavu je svetsko takmičenje grumera u Americi 2003. godine. Radi se o velikom takmičenju, na koje se ne možete prijaviti, nego vas moraju pozvati. Tu je bilo 35 grumera sa svih strana sveta", kaže on.
Te, sada možemo već i reći, davne 2003. godine Saša je za svoj rad bio nagrađen bronzanom medaljom.
"Jedno jutro u moj salon stigla je koverta. Prelepo dizajnirana sa američkim logom gde ja stvarno nisam ni znao o čemu se radi. Kada sam otvorio pismo, vidio sam da piše: 'Zbog vaših izuzetnih kvaliteta, pozivamo vas...' I ja tada shvatam šta je u pitanju i da su preporuke stigle od nekih vrlo bitnih ljudi iz Izraela i Japana, koji su bili moji klijenti u tom trenutku. Na takmičenju sam bio treći, iza Amerikanca i Kanađanina, znači dva domaća takmičara", prisjeća se Saša, koji je tada na takmičenju, uprkos riziku uzrokovanom nepopularnošću, izabrao da radi evropski stil pudle.
"Ja sam tada šišao evropski stil pudle, koji tamo nije niti omiljen niti popularan. Zbog toga sam dobio jako veliku medijsku pažnju i kredibilitet. Znate, imao sam svoj put, došao sam da ispričam svoju priču i nisam se ni najmanje bazirao na to šta sudije vole i to se prepoznalo, ta različitost je bila moj najveći kvalitet", kaže on.
Tada je, sjeća se, nastala jedna zanimljiva situacija. Iako je oko vrata imao bronzanu medalju, svi fotoreporteri i novinari su stajali kod njega, a ne kod pobjednika.
U narednim godinama je on od takmičara postao onaj koji vrednuje tuđi rad, te su se mnogi takmičari snalazili kako bi mu se dodvorili, iz razloga dijametralno suprotnim njegovim.
"Oni su išli tim putem različitosti, jer sam iz Evrope i negujem taj stil. Ja to poštujem, svako se snalazi kako ume, ali time su suštinski ostali bez svog identiteta", kaže on.
Saša Ris je danas postao brend i sam nosilac imena te je toga poslije dugo vremena postao svjestan. Kaže da je u tom trenutku dobio mnoge ideje koje će sprovoditi u dolazećim godinama, gradeći sebe oko filozofije kojom se i inače vodio.
"Ja sam jako dugo grumingom smatrao negu krzna psa. Ali onda se zapitate, kome to treba? Psu sigurno ne, pas i nije tvoj klijent. Tada se desio veliki preokret u mojoj karijeri kada sam ja definisao svog klijenta i kada je to prestao da bude pas, a postao čovek, to jest vlasnik. To je bio jako emotivan trenutak za mene jer se otvorila jedna dimenzija koju vidim da drugi ne vide. Pas je u tom trenutku postao od moga fokusa i nekoga zbog koga sam počeo da se bavim ovim poslom objekat, dok je vlasnik postao klijent. Zbog toga moram da upoznam klijenta do te mere u kojoj ni on sam ne poznaje sebe", govori Saša.
Poslije tog saznanja se ispred njega stvorio jako veliki projekat u kojem je morao definisati mnoge stvari, prvenstveno ulogu i definiciju psa u životu modernog čovjeka.
"Pas je jedina životinja koja nije pripitomljena kao krava, ovca i slično. On je nastao pored čoveka i razvijao se s njim. Tako da sada pas mučenik ne zna ni da jede bez čoveka, on će da ubije kokošku, ali će da je ostavi i ostane gladan. Tu moramo da razumemo prirodni zakon, gde pas da bi dobio hranu zauzvrat mora nešto da da. Nahranićemo konja, on će da nam izvuče drva, nahranićemo ovcu, dobićemo vunu i meso i tako dalje, a od psa? Od njega ćemo dobiti ljubav i prijatelja, ali to tako nije bilo na početku, pas je tada radio za čoveka", kaže on.
Saša ističe da pas popunjava tačno one rupe i osvjetljava ona mjesta koja smo zakopali duboko u sebi, što svjesno, što nesvjesno.
"Priroda ne poznaje odnos parazitizma, a i sam pas nije takav. Onda je čovek njemu dao prostora u svom životu nestankom empatije među ljudima. Ljudi su se više udaljavali jedni od drugih baveći se svojim karijerama, svojim životima i pas je tu namirisao rupu. Nažalost, u globalu čovek toga nije svestan i zato ja sada pokušavam da svojim studentima usadim to, pa će oni, nadam se, svojim učenicima, klijentima i okolini preneti isto. Kada to shvatimo, onda se gubi ono što očekujemo od psa danas, a to je da bude lep. Nakon toga se, naravno, postavlja i pitanje šta je uloga grumera uopšte", ističe Saša.
Saša i njegov tim napravili su organske grickalice za pse, a na potpuno prirodnom šamponu za ljubimce radili su dvije godine. Sada se njegovi proizvodi mogu naći od Kine od Amerike. Mnogo vremena je posvetio i pomoći napuštenim životinjama, a kako bi se taj problem riješio, protrebno je prije svega promijeniti svijest današnjeg čovjeka.
"Momenat kada budemo rešili pitanje napuštenih pasa je trenutak kada shvatimo i definišemo ulogu psa. To je taj paradoks hoda unapred koji bih ja objasnio onako kako je meni moja baka prenela, a to je da, ukoliko želite da odapnete strelu daleko, morate strunu da zategnete unazad. Znači morate da se vratite na onu nultu tačku", zaključuje Saša.
BIOGRAFIJA
Saša Ris je rođen 1974. godine u Novom Sadu, a svoj san da postane profesionalni grumer, hendler i učitelj umjetnosti gruminga i stajlinga vrijedno i strpljivo je razvijao od 1990. godine. Pohađao je Gruming akademiju u Budimpešti, završivši je kao najbolji student od njenog nastanka 1983. godine, samo dvije godine nakon diplomiranja postao je jedan od najmlađih instruktora na ovoj prestižnoj instituciji. Svoje sposobnosti dalje je razvijao na različitim master kursevima širom Evrope, Amerike i Japana. Prvi salon u Srbiji otvorio je 1997. godine, pod imenom "Sasha Riess Pet Grooming and Styling Studio", koji je veoma brzo prerastao u "Sasha Riess Show Dog Care Company". Organizator je brojnih seminara i prezentacija o grumingu i hendlingu izložbenih pasa po cijelom svijetu. Ulogu sudije za specijalizovana takmičenja profesionalnih grumera Saša je prvi put imao 2005. godine u Rusiji, a kasnije i u Holandiji i Americi. Osnivač je i glavni urednik časopisa "Show Dog Review", trojezičnog izdanja na srpskom, engleskom i mađarskom. Tokom marta 2010. godine održao je veliku turneju seminara po Japanu. Ova činjenica je veliko priznanje njegovom radu zbog toga što je Saša Rajs prvi predavač u istoriji gruming edukacije u Japanu koji je predavao na organizovanim seminarima, a ne govori japanski jezik. Autor je knjige "The Grooming Code". Poštujući sopstveni instinkt i prateći svjetske trendove, Saša je osnivač i board president "Sasha Riess Fondacije", osnovane sa ciljem prikupljanja sredstava za finansiranje projekata koji će pomoći zaustavljanje nasilja nad životinjama i podrške aktivnostima na podizanju svijesti našeg društva o zajedničkom životu čovjeka i kućnih ljubimaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.