Ovaj izuzetan pas, koji je po nekim kriterijuma idealan, dolazi iz Njemačke.
Nastao je kao rezultat strpljivog rada na selekciji kapetana Maks fon Stefanica, koji je u prethodnom vijeku dao sebi za zadatak da ukrsti više rasa ovčarskih pasa kako bi stvorio novog psa koji bi bio obdaren maksimumom kvaliteta, piše portal Životinje.rs.
Počev od 1884. godine fon Stefanic je odredio osnovne smjernice rase, koju je poboljšao obogaćujući je, 1893. godine, krvlju škotskog ovčara. Njemački ovčar, kakvog mi danas poznajemo, bio je rođen. Veoma brzo, stekao je veliku popularnost.
Godine 1899. amateri su osnovali prvo Društvo njemačkog ovčara, koje je objedinjavalo više od 30.000 članova, raspoređenih u stotinak klubova. Danas, njemački ovčar je najpoznatiji i najrasprostranjeniji pas u cijelom svijetu.
Da li se on prije desetak hiljada godina ukrstio sa vukom iz sjeverne Evrope, što mu daje manje-više lupoidno porijeklo? Genetski gledano, to je sasvim moguće. Što se tiče kluba njemačkog ovčara, on tu teoriju odbacuje. Kako bilo, njemački ovčar toliko liči na svog divljeg brata da je prozvan "vučjak".
Više se ne mogu nabrojati svi njegovi kvaliteti: ovaj pas je hrabar, inteligentan, odan u potpunosti, poslušan, potčinjen svom gospodaru. Uvijek u stanju pripravnosti, on žestoko brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, čak i ako nije obučen za to.
Obdaren jednim od najboljih njuhova u svijetu pasa, postao je majstor u umetnosti praćenja traga, bilo da se radi o traganju za nekim kriminalcem, izgubljenim djetetom ili o pronalaženju nekoliko miligrama droge na dnu torbe. Ima takvu reputaciju kao pas policajac da ne mora više da se dokazuje. Njemački ovčar je zahvaljujući toj svojoj aktivnosti, nažalost, stvorio o sebi sliku represivnog psa, iako je u istoj mjeri izvrstan u miroljubivoj ulozi psa pratioca slijepih ili u ulozi spacioca na planini. Može mu se takođe bez problema povjeriti čuvanje nekog stada.
Ovaj pas sa glavnom osobinom psa koji ima potrebu da dominira mora da bude vođen čvrstom rukom od strane gospodara, koji će biti sposoban da mu nametne svoju volju. Takvo vaspitanje bazirano na razvijanju osjećaja za poslušnost uglavnom dobro prolazi, s obzirom da se njemački ovčar rado potčinjava onome koji ume da mu nametne svoju volju i koji se pokazuje strpljivim i umješnim. Obuka će usloviti čitavo ponašanje životinje, na ovaj ili onaj način.
Tako, njemački ovčar može da postane izvrstan i neustrašiv, čak opasan mehanizam napada i odbrane, kojim samo njegov vlasnik može da rukovodi, nakon neophodnog staža kod profesionalnog dresera. U suprotnom, on može da bude izvanredan kućni ljubimac, umiljat sa svim članovima porodice, nježan i strpljiv sa djecom, prema kojima postupa uglavnom zaštitnički. Ovaj miran pas može veoma dobro da živi u stanu, pod uslovom da mu se omogući da svakog dana dovoljno trči i da može da se troši.
To je takođe pas čije su samo prisustvo i pojava dovoljni da unaprijed obeshrabre svakog mogućeg lopova ili zločinca.
Takvu životinju je neophodno kupiti kod dobrog uzgajivača, koji će biti u stanju da pruži sve potrebne podatke o roditeljima psa i njegove karakteristike. U okviru jednog legla nikad ne treba izabrati štene koje izgleda superaktivno ili uplašeno, jer, prije ili kasnije, ono može da postane agresivno.
Njemački ovčar, snažan, sav u mišićima, ali gibak i uravnotežen, treba istovremeno da djeluje i snažno i elegantno. Ima duge sapi, koje su mu pomalo spuštene, dok dužina trupa mora da bude veća od krajnje tačke grebena na vratu. Sve mu to, sa lijepim bujnim repom, koji je blago povijen i spušten do skočnog zgloba, daje skladan izgled. Da bi bio savršen, njemački ovčar mora da ima i snažan i mišićav vrat, grudni koš dubok, prava leđa, malo uzdignut stomak, slabine široke i jake.
Glava je izdužena, a oči su posebno živahne i tamne, sa izrazom velike budnosti. Uši su zašiljene, uspravne i postavljene visoko; kod šteneta, one su spuštene niz glavu do četvrtog ili šestog mjeseca. Čeoni usjek, iskošen i slabo naglašen, nastavlja se na njušku u obliku klina, dugu i jaku, sa suvim i dobro zatvorenim usnama, skrivajući tako impresivne makazaste zube. Njemački ovčar se dobro drži na svojim snažnim šapama. Prednje noge, gledane iz bilo kog ugla, moraju da budu prave.
Zadnje noge imaju ponekad stražnje prste, za koje estetičar predlaže da se uklone. Veoma dobro podnosi hod i kas. Noge su mu jake, a nokti čvrsti. Vremenom, dlaka njemačkog ovčara se standardizovala, bilo da se radi o boji, dužini ili teksturi. Što se boje tiče, potpuno crna ili siva dlaka se ne može prihvatiti; pas mora da bude riđ sa crnim plaštom koji može da sadrži sivu boju ili da bude jako prošaran crnim. Rasprostranjenost plašta je promjenjiva, ali riđa boja se pojavljuje tek na krajevima. Međutim, prelazna rasprostranjenost je ta koja poželjnija.
Dobro obilježena maska na licu je tražena. Bijela boja je danas odbačena (sa crnim nosem; dakle, ne radi se o albinu), pa ipak ona još postoji kod nekih potomaka ovčara, takozvanog "starog njemačkog psa". Neki ljubitelji ove rase žele da je održe. Dužina i tekstura dlake su dugo bile predmet rasprava ali je to pitanje danas rešeno. Postoje tri varijante: kratka, poluduga i duga dlaka. Kratka dlaka je najviše zastupljena: ona mora da bude gruba, gusta i obložena, duža na vratu i na zadnjoj strani nogu, sa poddlakom. Poluduga dlaka je manje gruba, manje obložena, a stvara guste rese na nogama, ušima i na vrhu repa; poddlaka nije dovoljno gusta.
Duga dlaka je vunasta, često se odvaja crtom na leđima, a poddlake nema; to odsustvo poddlake je psima davalo izgled po kojem su, u svojoj zemlji porijekla, nazivani šaferpudel ("pudlica-ovčar"). Nedostatak ili manjak poddlake, slabija konstitucija i samim tim i manja otpornost na rad čine da su takvi psi sa dugom ili poludugom dlakom eliminisani iz uzgajališta (mada se još uvijek tolerišu u nekim zemljama).
Svi nedostaci koji utiču na svrsishodnost i na izdržljivost uzimaju se u obzir kada se proučava vrijednost jednog psa. Nedostatak pigmentacije nosa, suviše visoke noge, lagan ili suviše težak hod, slaba ili zašiljena njuška, gornji ili donji prognatizam, osrednji zubi, suviše mekana dlaka, viseće uši, umotan ili loše nošen rep, nedostaci su koji donose negativne poene, piše portal Životinje.rs.
Karakteristike
- Porodica: Pastirski i psi čuvari
- Zemlja porijekla: Njemačka
- Godina porijekla: 1800.
- Prosječna veličina mužjaka: Visina: 60-65 cm, Težina: 35-42,7 kg
- Prosječna veličina ženke: Visina: 55-60 cm, Težina: 33,7-40 kg
- Drugi naziv: Vučjak
- Životni vijek: 9-13 godina