Svako ko prvi put vidi fotografiju mladunčeta pande, najpre se iznenadi time koliko je ono sitno – može da stane u ljudsku šaku. Pored toga, bebe pande nemaju dlaku, ispuštaju piskave zvukove i potpuno su nemoćni.
Postoji li biološko objašnjenje činjenice da je mladunac tako krupne majke tako sitan? Zašto prirodna selekcija nije „pogurala“ krupnije mladunce.
Najpre treba uspostaviti razliku između potrkušaca (altricijalnih) i čučavaca (prekocijalnih). Ovi prvi spadaju u vrste koje su potpuno zavisne od majke, dok su drugi čim se izlegu iz jaja spremni da hodaju i jedu. Mladunci džinovske pande su izrazito altricijalni sisari, a Den Mur iz Smitsonijanovog Nacionalnog zoo-vrta i stručnjak za sisare objašnjava da u svijetu sisara ne postoji nijedan mladunac koji je toliko sitan u odnosu na majku kao beba džinovske pande.
Kako ističu stručnjaci, ishrana ove životinje bazira se prije svega na bambusu, drvenastoj zimzelenoj biljci koja se teško vari. Zbog ovako „teške“ hrane, pande imaju spor metabolizam, pa je i nivo kiseonika u krvi ženke nizak. Upravo to je razlog što fetusi ne prežive u velikom broju slučajeva, kao i činjenica da masne kiseline koje su potrebne plodu ne dospevaju do njega putem placente.
„Masne kiseline zahvaljujući kojima beba raste ne mogu da prođu kroz placentu, ali mogu da se izluče s mlekom“, objašnjava Mur.