Svijet životinja

Tornjaka svi svojataju

Tornjaka svi svojataju
Tornjaka svi svojataju
Nikola Vidačković

Pas tornjak, autohtona vrsta, je postao međunarodno priznat pas sa dvije podvrste: bosanskohercegovački pastirski pas i hrvatski pastirski pas tornjak, što još muči ljubitelje i vlasnike ovog psa iz BiH jer smatraju da je ta vrsta isključivo karakteristična za područje BiH i da država nije učinila skoro ništa da ga zaštiti.

Pas tornjak, autohtona vrsta, je postao međunarodno priznat pas sa dvije podvrste: bosanskohercegovački pastirski pas i hrvatski pastirski pas tornjak, što još muči ljubitelje i vlasnike ovog psa iz BiH jer smatraju da je ta vrsta isključivo karakteristična za područje BiH i da država nije učinila skoro ništa da ga zaštiti.

Prema riječima naših sagovornika, ni u budućnosti ova nepravda, prije svega zahvaljujući nebrizi vlasti, neće biti ispravljena da tornjak bude samo autohtona vrsta BiH. Stručnjaci i vlasnici tornjaka zamjeraju državnim organima mnogo stvari, između ostalog zašto za toliko godina nije donesen zakon kojim bi se definisale mjere za zaštitu autohtonih vrsta jer se bez pravnog osnova ništa ne može uraditi. Sljedeći korak bi bio osnivanje komisije koja bi relevantnim naučnim dokazima i zvanično potkrijepila teoriju o tornjaku kao autohtonoj vrsti BiH, nakon čega bi se mogla tražiti revizija statusa tornjaka donesenog od strane FCI-ja.

Ekrem Milić, veliki poznavalac i zaljubljenik u ovu rasu te vlasnik jednog od najnagrađivanijih pasa u BiH - tornjaka Montija, rekao je da je razočaran odnosom države ne samo prema ovoj pasmini, nego i prema mnogim drugim autohtonim biljnim i životinjskim vrstama.

"Imam bezbroj zamjerki na odnos države prema autohtonim pasminama, ne samo tornjacima, nego i buši, golubu prevrtaču, našoj pčeli, bosanskom oštrodlakom goniču baraku, te brojnim endemskim vrstama flore i faune kakvih nigdje drugdje nema na svijetu", naglašava Milić.

On ističe da su problemi počeli još ratnih godina, kada su nastale mnoge podjele koje nisu zaobišle ni psa tornjaka.

Podjele i nebriga  

"Tih godina formiran je i Hrvatski kinološki klub 'Tornjak' Prozor Rama i tako počinje priča o gubitku vlašićkog ponosa i iskona tornjačkog. Današnjoj situaciji je kumovala nebriga vlasti, te samih Travničana i Vlašićana. Sada tornjaka svojataju svi: Hrvati ga pokušavaju nametnuti kao svoju rasu, iz Srbije je bilo ideja da se zove balkanski pas, a u BiH nemaju stav jer nemaju organizaciju, ali ni želju, i to je ono što je najgore", ogorčen je Milić.

O tome govori i Alen Salkić, doktor veterinarskih nauka i jedan od autora knjige "Autohtone pasmine domaćih životinja u Bosni i Hercegovini", koji je posvetio ovom samo naizgled manje važnom pitanju godine rada i znanja.

"Tornjak je 2006. godine registrovan od strane Međunarodnog kinološkog društva (FCI) kao jedna rasa sa dvije varijacije: bosanskohercegovački pastirski pas i hrvatski pastirski pas. S obzirom na to da sama registracija traje oko 10 godina, a mi smo tada bili samo asocijativni član FCI-ja, papiri su išli preko hrvatskih kinologa, ali to je bila na neki način jedna vrsta ucjene gdje su oni na naš račun dobili nešto što nije njihovo", tvrdi Salkić.

On ističe da je puno važnije od toga da dobijemo međunarodno priznanje da je tornjak autohtona pasmina BiH, da prvo sami počnemo da pridajemo značaj i cijenimo ono što imamo. Kaže da je prvi put upropašteno dosta toga kada je bukvalno poklonjen naziv bosanskohercegovački hrvatski pas tornjak, ali da se stvari mogu donekle ispraviti ako se država potrudi da digne ovaj problem na viši nivo.

"Problem je vrlo kompleksan, činjenica je da u našoj državi te stvari nisu uvezane, niti dignute na pravi nivo. Bez jedinstvene baze podataka mi ne možemo ništa uraditi. Druga važna stvar je ta da pod hitno treba da oformimo jedno referentno tijelo, uprkos tome što je kod nas zbog političke situacije nezahvalno govoriti o jednom jedinstvenom organu jer će uvijek neka od strana da ima primjedbu, ali činjenica je da bez ove dvije stvari nećemo lako da se pomjerimo sa početka", rekao je Salkić.

  Istraživanje  

On kaže kako je u svojoj doktorskoj disertaciji pod imenom "Standardizacija fenotipskih i tipoloških karakteristika tornjaka na području srednje Bosne" na jednostavan način objasnio kako po određenim fizičkim karakteristikama bez upotrebe DNK analize može da se potvrdi koje karakteristike posjeduje određena rasa i uslove života koji su doveli do njih, a samim tim i područje na kojem su nastali.

"Radio sam na projektu fenotipske obrade velikog broja uzoraka krvi ne bih li odredio porijeklo tornjaka. Zbog moje aktivnosti čak mi je bilo jedno vrijeme zabranjeno da se pojavim u Hrvatskoj, ali sam ipak nekim privatnim linijama došao do krvi velikog broja tornjaka, gdje smo nakon analize došli do rezultata da čak 95 odsto pasa rase tornjak u Hrvatskoj ima u sebi genom koji je najsličniji pirinejskom alpskom psu, samim tim je neka mješavina, čime se razlikuje od našeg pravog izvornog tornjaka", ističe Salkić.

Ono što Salkić naglašava je da dodjeljivanje oznake geografskog porijekla doprinosi konkurentnosti i prepoznatljivosti na regionalnom i evropskom tržištu. Sticanjem ovih prava omogućava se korisnicima zaštićenih oznaka bolji položaj na tržištu i veća konkurentnost kroz mogućnost pristupa međunarodnoj registraciji imena porijekla, reklamiranja proizvoda kao autohtonih i postizanja veće konkurentnosti upravo zbog prepoznatljivosti proizvoda kao takvih.

Bez konkretnog plana

Bojan Čenić, sekretar Kinološkog saveza Republike Srpske, rekao je da se ovakav razvoj događaja mogao spriječiti, ali da nije bilo volje i želje, te da je sve otišlo u pogrešnom smjeru najviše zbog nezainteresovanosti tadašnjeg rukovodstva Jugoslovenskog kinološkog saveza i drugih saveza iz BiH.

"Najžalosnije od svega je to što je u tadašnje vrijeme bilo potrebno samo dostaviti broj prijavljenih pasa, pasmine u ovom slučaju tornjaka, u zemlji koja želi da je standardizuje. Nemam tačne podatke ali, po sjećanju, BiH je imala daleko veći broj pasa nego Hrvatska, vjerovatno nisu posjedovali ni 10 odsto našeg broja", istakao je Čenić.

Uprkos žaljenju, Čenić smatra kako je sada definitivno kasno da se situacija popravi iz više razloga, od kojih je najznačajniji to što Hrvatski kinološki savez na čelu sa njegovim predsjednikom visoko kotira u FCI-ju, te da sada nije moguće dobiti patronat nad tornjakom.

"Koliko znam, u čitavoj državi ne postoji konkretan plan za zaštitu. Jedino pozitivno je to što su pojedini odgajivači u Federaciji BiH iskoristili taj predznak bosanski pa na osnovu toga dobijaju donacije za očuvanje rase", kaže Čenić.

Od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na postavljena pitanja u vezi s priznanjem psa tornjaka kao autohtone vrste i njenog očuvanja i pored višesedmičnog čekanja nismo dobili nikakav odgovor.

Iz Kancelarije za veterinarstvo BiH, kao i iz resornog ministarstva iz RS, a vezano za ovu temu, saopštili su da ovo pitanje nije u njihovoj nadležnosti te da se obratimo kinološkim udruženjima.

Dobroćudni snagatori  

Tornjak je ovčarski, planinski pas i kao i svi pastirski psi-čuvari - mirne je, dobroćudne i, prije svega, staložene naravi sa primarnim obilježjem zaštite teritorije. Karakteriše ga impozantna fizička snaga koja mu dozvoljava preživljavanje i u najtežim uslovima.

Primjerci jake genetike dostižu težinu od 70 kg i visinu od 75 cm. Njegova funkcija na prostoru BiH od 11. vijeka bila je zaštita stada od pljačkaša i krupnih predatora kao što su vuk i medvjed. Ime mu dolazi od riječi tor - ograđen prostor za ovce.

Razvojem u našim krajevima postepeno je nestajalo nomadsko stočarstvo, pa je ova pasmina bila osuđena na izumiranje. Grupa kinologa iz BiH je sedamdesetih godina prošlog vijeka počela terenska istraživanja ove pasmine, da bi nedugo nakon toga počeo organizovani uzgoj tornjaka.

Najčitanije