Postoji nekoliko zvukova koji će gotovo sigurno privući pažnju svake mačke: otvaranje konzerve tunjevine, crvena tačka lasera na zidu i tiho, ali uporno "pspsps".
Ako taj zvuk proizvedete u blizini mačke, vrlo je vjerovatno da će podići uši, okrenuti glavu ili se naglo probuditi iz drijemeža i odlučiti da se događa nešto vrijedno istraživanja.
Iako ne reaguje svaka mačka, za mnoge taj zvuk ima posebnu moć.
Razlog se ne krije u samoj "riječi", već u načinu na koji mačke čuju, na šta ih taj zvuk podsjeća i šta su s vremenom naučile. Kako piše Catster, mačke na ovaj zvuk mogu reagovati upravo zbog njegovih karakteristika i povezanosti s različitim nadražajima iz njihove okoline.
Istančan sluh i pokretljive uši
Mačke imaju izvanredan sluh. Čuju mnoge frekvencije kao i ljudi, ali njihov raspon seže u mnogo viša područja, što im omogućava da detektuju i najtiše zvukove koje proizvode male životinje. Uši su im izuzetno pokretljive jer svako uho ima više od 20 mišića. Zbog toga ih mogu precizno usmjeriti prema izvoru zvuka i prikupiti informacije iz okoline.
Mačke odlično razlikuju visinu i boju tona i mogu da lociraju zvuk sa impresivnom preciznošću. Upravo zato je kratak i neobičan zvuk poput "pspsps" posebno primijetan u tišini doma. Mačka ga može čuti s veće udaljenosti nego što očekujemo, čak i dok drijema. Taj zvuk odskače od pozadinske buke, što je često samo po sebi dovoljno da izazove reakciju.
Da li "pspsps" mačku podsjeća na plijen?
Jedno od zanimljivijih objašnjenja jeste da "pspsps" mačke asocira na zvukove iz prirode. Mačke imaju snažan lovački instinkt i prirodno obraćaju pažnju na zvukove koji bi mogli da signaliziraju prisustvo plijena. Mekan i brz zvuk "pspsps" može da liči na šuškanje miševa ili drugih malih glodara. Može da podsjeća i na zujanje ili šuštanje s kojima se mačke susreću u prirodi.
Mačkama koje većinu vremena provode u zatvorenom prostoru takvi zvukovi su posebno zanimljivi. Neobičan šum može da prekine monotoniju poznatog okruženja i da im razlog za istraživanje. To ne znači da mačka odmah pomisli: "Miš!", već je zvuk dovoljno neuobičajen da podstakne radoznalost i brzu provjeru okoline.
Mogu li mačke naučiti da reaguju na ovaj zvuk?
Druga, manje tajanstvena mogućnost jeste da mačke jednostavno brzo uče. Većina njih voli rutinu i dobro reaguje na pozitivno potkrepljenje. Ako mačka nakon zvuka "pspsps" redovno dobije pažnju, maženje ili poslasticu, počeće da ga povezuje s prijatnim iskustvom.
S vremenom ta reakcija može postati gotovo automatska. To objašnjava zašto će jedna mačka na prvi "pspsps" dotrčati s drugog kraja sobe, dok će druga jedva podići uho.
Svaka mačka ima drugačiji nivo osjetljivosti i stvara sopstvene asocijacije. Zvuk koji je jednoj postao važan, drugoj može biti potpuno nebitan. Isti princip koristi se i kod učenja mačke da se odaziva na ime. Pozitivno potkrepljenje pomaže u stvaranju veze između imena i nagrade.
Šta je posebno u zvukovima "pspsps" i "ksksks"?
Dio privlačnosti mogao bi da leži i u samim glasovima koji čine "pspsps". Glasovi poput S, C i TS imaju relativno visoku frekvenciju, a mačji sluh obuhvata mnogo više tonove od ljudskog. Ti zvukovi mogu biti slični visokofrekventnom cviljenju glodara, što ih čini veoma zanimljivim mačjem uhu.
Da je kombinacija oštrih i visokih tonova važnija od same fraze, pokazuje i to što na mačke slično djeluju i zvukovi poput "ksksks". Naglost zvuka takođe ima ulogu. U prostoru punom poznatih šumova, iznenadni "pspsps" ističe se u odnosu na pozadinsku buku i daje mački nešto novo na šta može da se usredsredi.
Da li smo i mi naučili da mačke dozivamo sa "pspsps"?
Kada mačke za neku radnju stalno dobijaju pozitivnu reakciju, vjerovatnije je da će je ponoviti. Isto, međutim, važi i za ljude. Jednom kada naučimo da naše mačke instinktivno reaguju na "pspsps", obično iz radoznalosti, počinjemo taj zvuk da koristimo da bismo privukli njihovu pažnju. A kada se mačka navikne na zvuk, u priču uvodimo poslastice i tako se krug pozitivne asocijacije nastavlja.
Zašto neke mačke potpuno ignorišu "pspsps"?
Uprkos tome što se "pspsps" smatra gotovo univerzalnim pozivom za mačke, nema garancije da će svaka na njega odgovoriti. Mačke imaju individualne sklonosti, različita iskustva i asocijacije.
Neke će odmah usmjeriti uši prema izvoru zvuka, dok će druge samo kratko pogledati i zaključiti da im se ne isplati da ustaju. Neke će ga, pak, potpuno ignorisati. Ta selektivna reakcija dio je onoga što ovaj fenomen čini zanimljivim. Mačke mogu da prepoznaju svoja imena, ali mnoge će odlučiti da se ne odazovu.
S druge strane, naizgled besmislen niz glasova ponekad izaziva trenutnu reakciju. Fenomen zvuka "pspsps" vjerovatno je kombinacija mačjeg sluha, instinkta, naučenih asocijacija i prirodne radoznalosti. Kao i kod većine stvari vezanih za mačke, rijetko postoji jednostavno objašnjenje koje važi za sve.
Jedno je sigurno - kada je riječ o njihovom ponašanju, ispod površine se uvijek događa mnogo više nego što se na prvi pogled čini, prenosi Index.hr.