KIA Ceed uklapa se u aktuelna evropska shvatanja savremenog dizajna, ima pun set vazdušnih jastuka i komforno smješta četvoricu "grmalja" od po 190 cm. U osnovnoj opremi ima kožni volan, motor koji impresivno kombinuje najbolje osobine benzinaca i dizelaša, a koči kao nenormalan.
Ceed je prvi ozbiljni konkurent u C segmentu iz KIA. Prije nego krenemo o tome kakav je auto, provjerimo stanje na papiru. Prvo što upada u oči je proizvodnja i razvoj modela u Evropi što ciljanoj klijenteli znači puno. Nakon toga je i možda najvažniji adut garancija od sedam godina, koju nudi KIA.
U početku, kada pogledamo CEED sve što možemo reći je sklad. Prilično dobro odmjerene linije koje ne djeluju ni previše agresivno ni previše pitomo, a opet nije dosadno. Linije ugodnog oka nastavljaju se preko cijelog auta sve do zadnjeg kraja koji i nije toliko impresivan, barem ne u ovoj verziji sa pet vrata.
Pri samom ulasku u kabinu vidljiv je minimalistički pristup s izbačenom svom nepotrebnom elektronikom, spravicama, prekidačima, jednom riječju svega što neće trebati u svakodnevnoj vožnji.
Unutrašnjost Ceeda je takođe kao i spoljašnjost dobro odmjerena i funkcionalna. Instrumenti su pregledni. Završna obrada je na nivou segmenta i materijali korišteni u izradi čine se mekani, kvalitetni i čvrsti, dok je sam centar središnje konzole u tvrdoj plastici.
Lagan i siguran na putu
Pokušava se progurati pristup Džejms Bonda, ali u stvarnom životu nije tako i nikada neće biti jasna poenta četvorozonske klime na prostoru od tri kvadratna metra. Auto ima četiri točka, motor i volan i jedino je važno da vožnja bude što udobnija, mirnija i bezbjednija.
Dobro je što se KIA pridržala osnovnih vrijednosti, ali to nije ono što je izazvalo oduševljenje.
Lijepo, skromno, ali ne siromašno oblikovana i opremljena kabina, sa solidnim materijalima prijatnih tekstura. Volan podesiv po visini i dubini, audio-uređaj sa prorezom za CD, dva točkića i uobičajenom količinom dugmića, manuelna klima kontrolisana preko tri točkića, tvrda, čvrsta sjedišta, audio-kontrole na volanu i tako dalje.
Hajde da okrenemo ključ. Ubacivanje u brzinu, meko kvačilo, tvrd, precizan mjenjač, gas i neka čudna sila je obuzela Ceed. Motor je toliko elastičan da bi se na našim putevima bukvalno mogao voziti kao automatik.
Tako može i da krene i da dostigne nekih 120 kilometara na sat prije nego što kazaljka obrtomjera uleti u crveno polje, ne odavši pritom utisak da se nešto naročito muči.
Ovaj benzinac daje elastičnost vrhunskog dizelaša. Poželite li da pretičete na autoputu, ne morate da ga vraćate iz pete u četvrtu brzinu, samo pritisnite gas malo jače i osjetićete iznenađujuće efikasno ubrzanje.
Sljedeće iznenađenje je ponašanje pri naglim uletanjima u krivinu, opet mnogo bolje nego što bi se očekivalo od porodičnog hečbeka. Pogotovo hečbeka koji košta tek nešto iznad 15.000 evra i posjeduje jedan od najnižih paketa opreme, bez traga reči "sport" u njenom opisu.
Nema izraženog "zakucavanja" nosa, odnosno pretjeranog naginjanja kroz krivinu, što vodi do porasta samopouzdanja i osjećanja bezbjednosti za volanom. Navikavanje na kočnice je, međutim, malo teže. Kada se naviknete na maženje umjesto žestokog gaženja papučice kočnice, sve je u redu.
"Oskar" za zvučnu izolaciju i standardnu opremu
Prostora za putnika u Ceedu ima zaista mnogo. Čak i ukoliko ste visoki 190 centimetara i sjedite na zadnjoj klupi iza brata blizanca, neće vam biti neprijatno. Najveću zaslugu za ovo nosi visina krova u zadnjem dijelu, koja se naglo smanjuje tek na prilazu petim vratima.
Uprkos tvrdim sjedištima i naizgled sportskom vješanju, vožnja je udobna čak i za ljubitelje mekoće i lakih prelazaka preko neravnina.
Zvuk je dobro prigušen, a za audio-izolaciju motornog prostora KIA zaslužuje bar dva "Oskara". Nakon što se auto pokrene sa mjesta i dostigne putnu brzinu, stiče se utisak da ga pokreće elektromotor. Ista stvar i na semaforima, samo kazaljka obrtomjera ukazuje da je upaljen.
Kad smo već kod kazaljke obrtomjera, slijedi još jedna pohvala dizajnerima, ovaj instrument je smješten u lijevom dijelu kontrolne table, znatno umanjen u odnosu na pokazivač brzine.
To je sasvim u skladu sa njegovom važnošću u porodičnom autu. Sa desne strane brzinomjera očitavaju se informacije o temperaturi motora i stanju goriva u rezervoaru.
Ovako jednostavna i pregledna tabla je dobro zasjenjena, možda čak i predobro. Toliko je zasjenjena da je savršeno vidljiva na suncu, a teško vidljiva u sjenci. Zato je najbolje sve vrijeme vožnje držati upaljene farove, koji, naravno, aktiviraju i osvjetljenje table.
Sljedeće stavke koje je potrebno pohvaliti su putni kompjuter i hlađena ladica za piće već u najnižem paketu opreme. Ako ih jeftina KIA ima u najnižoj opremi, to vjerovatno govori da njihovo uvođenje ne predstavlja veliki trošak za kompaniju, što je direktan šamar brojnim "renomiranim" konkurentima.
Isto važi za ABS sa elektronskom distribucijom sile kočenja, multifunkcionalni volan, fabrički radio sa četiri zvučnika, tonirana stakla, automatsko zaključavanje pri brzini od 40 km/h i upozorenje na nevezane sigurnosne pojaseve.
Sve to je dio najjeftinijeg paketa. Testirani paket je bio tek za nijansu napredniji, pa se podičio i sa dva visokotonska zvučnika, alarmom sa daljinskom kontrolom, podešavanjem vozačevog sjedišta po visini, lumbalnom podrškom u oba sjedišta i sl.
Sitni nedostaci
I pored silnih oduševljenja autom ima i nekoliko nedostataka. Među njih spada potpuni izostanak bilo kakvog mehanizma za zaključavanje sa unutrašnje strane bilo kojih vrata, a nema ni kvake na petim vratima.
Sem ovih inženjerskih nedostataka, KIA je imala i jedan u izradi. Gornja ivica zadnjih lijevih vrata bila je oštra poput igle, zbog loše zalijepljene zaštitne folije.
Šteta je što pored sve pobrojane opreme nema i električne podizače zadnjih stakala, ali možda ipak ne treba pretjerivati u očekivanjima za taj novac. Ima i jedan nedostak koji nije sitnica, da bi pokazao sve svoje mogućnosti ovom motoru treba šestobrzinski mjenjač.
Ovako, petobrzinski, smo sa jednim rezervoarom benzina (53 litra) prešli 626 kilometara, prosječnom brzinom od 37 km/h. Tako je prosječna potrošnja na ovakvom, testu iznosila 7,4 litra bezolovnog benzina na 100 pređenih kilometara.
Motor 1.6 litreni trubo-dizelski sa komonrejl tehnologijom sa 90 KS i 235 Nm zvuči prosječno, ali u vožnji se ponaša kao i veći Hjundaijev 2.0-litarski brat.
Ubrzanja su konstanta od 2.000, pa sve do 3.800 obrtaja, dok žustriju vožnju odlično prati mjenjač. Maksimalna brzina je 180 km/h gdje staje pokazivač brzine.
KIA Ceed je logičan izbor ljubitelja jeftinih i kvalitetnih automobila koji pri tom u Ceedu dobijaju sve kao i kod razvikanijih i skupljih marki, ali po povoljnijoj cijeni.