Tojotina istorija u automobilskom sportu mnogo je duža od priče o oznakama GR na savremenim sportskim modelima. Decenijama prije nego što je Gazoo Racing postao prepoznatljivo ime, japanski proizvođač takmičio se u australijskoj divljini, odmjeravao snage sa američkim rivalima u prvenstvu IMSA i razvijao neke od najuspješnijih trkačkih prototipova svog vremena.
Dio tog nasljeđa danas je okupljen u novom centru GR Garage Experience Center u Plejnu, u američkoj saveznoj državi Teksas, nedaleko od Tojotinog centra za posjetioce.
Kolekcija obuhvata automobile iz različitih epoha i disciplina: od modela Toyopet Crown iz 1957. godine, preko legendarnog pustinjskog trkačkog pikapa, do hibridnog prototipa sa približno 1.000 konjskih snaga i savremenih automobila za takmičenja u kojima svi vozači koriste isti model.
Već na ulazu jasno je da je prostor posvećen istoriji marke na trkačkim stazama. Zidove i kancelarije ukrašavaju sportske uspomene, komponente ovjesa i minijaturni modeli automobila. Rezultat je spoj muzeja i mjesta posvećenog Tojotinoj dugogodišnjoj strasti prema trkama.
Kako je Toyopet Crown pokrenuo međunarodnu trkačku priču?
Tojotina međunarodna sportska karijera nije počela automobilom za Svjetsko reli prvenstvo, već modelom Toyopet Crown.
Ovaj automobil je 1957. godine učestvovao na reliju Mobilgas Round Australia, izuzetno zahtjevnom takmičenju izdržljivosti koje je prolazilo kroz hiljade kilometara negostoljubivog australijskog terena.
Crown je završio na 47. mjestu u ukupnom poretku i kao treći među stranim učesnicima.
Iako nije osvojio pobjednički pehar, završetak iskušenja dugog 19 dana predstavljao je značajan uspjeh. Još važnije, nastup je otkrio slabosti koje je Tojota mogla da otkloni prilikom razvoja budućih vozila.
Kakvu je ulogu Kerol Šelbi imao u razvoju modela 2000GT?
Mnogo prije Supre, Tojota je imala 2000GT, elegantni sportski automobil koji je dobio i priliku da se dokaže u američkom automobilskom sportu.
Za njegov razvoj za takmičenja pod okriljem organizacije SCCA 1968. godine angažovan je legendarni američki vozač i konstruktor Kerol Šelbi.
Za taj program pripremljena su samo tri primjerka. Izloženi automobil sa brojem 33 vozio je Skuter Patrik.
Dvolitarski redni šestocilindarski motor u trkačkoj izvedbi razvijao je približno 200 konjskih snaga. Šelbijeve Tojote pokazale su se kao ozbiljna konkurencija Poršeu, a Patrik je sezonu završio na drugom mjestu u klasi C-Production.
Zašto trkačka Celica gotovo da nije imala veze sa serijskom?
Oznaka Celica na modelu GTO iz 1986. godine mogla bi da zavara posjetioca. Ispod karoserije koja podsjeća na drumski automobil nalazila se sasvim drugačija mašina.
Razvio ju je tim All American Racers Dena Gernija za prvenstvo IMSA GTO. Automobil je imao cjevastu šasiju, zadnji pogon i snažno turbopunjeni redni četvorocilindarski motor, koji je razvijao i do 600 konjskih snaga.
Povezanost sa serijskom Celicom bila je približno onakva kakvu NASCAR automobil ima sa limuzinom na koju spolja podsjeća.
Kris Kord i Tojota osvojili su 1987. godine vozačku i proizvođačku titulu u prvenstvu IMSA GTO, potvrđujući uspješnost ove radikalne trkačke konstrukcije.
Kako je Ivan Stjuart postao legenda pustinjskih trka?
Crveno-bijeli Tojotini pikapovi Ivana Stjuarta, poznatog pod nadimkom "Ironman", spadaju među najprepoznatljivija vozila u istoriji terenskog automobilskog sporta.
U kolekciji se nalazi njegov trkački pikap iz 1991. godine, koji je pripremila kompanija Precision Preparation Inc., poznata kao PPI.
Takve mašine pomogle su Stjuartu da postane jedan od najuspješnijih vozača pustinjskih trka. Tokom karijere ostvario je 84 pobjede i osvojio deset šampionata, uključujući 17 pobjeda na trci Baja 500 i tri na trci Baja 1000.
Nadimak "Ironman", odnosno "Čelični čovjek", stekao je zbog spremnosti da iscrpljujuće pustinjske dionice savladava bez suvozača.
Mnogim ljubiteljima automobilizma ovi pikapovi poznati su i iz arkadne video-igre "Ivan ‘Ironman’ Stewart’s Super Off Road", kroz koju su makar virtuelno mogli da iskuse takvu vrstu takmičenja.
Koliko je dominantan bio Toyota Eagle MkIII?
Među najupečatljivijim automobilima u kolekciji nalazi se Eagle MkIII, prototip koji je početkom devedesetih nastupao u izuzetno brzoj kategoriji IMSA GTP.
I ovaj automobil razvio je Gernijev tim All American Racers.
Njegov turbopunjeni redni četvorocilindarski motor proizvodio je više od 800 konjskih snaga, dok je napredna aerodinamika stvarala ogromnu silu prianjanja.
Predvođena Huanom Manuelom Fanđom Drugim, Tojota je osvojila uzastopne proizvođačke titule u prvenstvu IMSA GTP 1992. i 1993. godine.
Eagle je u jednom periodu ostvario čak 17 uzastopnih pobjeda. Njegova nadmoć bila je tolika da mu je ostalo veoma malo ozbiljnih konkurenata.
Zašto je Lexus LFA važan za istoriju Gazoo Racinga?
Lexus LFA već je kao drumski automobil predstavljao izuzetan inženjerski projekat, naročito zahvaljujući svom 4,8-litarskom V10 motoru i njegovom prepoznatljivom zvuku.
Ipak, Tojota nije željela da taj superautomobil život provede isključivo u kolekcionarskim garažama.
Trkački LFA, u kolekciji predstavljen primjerkom iz 2012. godine, postao je važan dio ranog razvoja Gazoo Racinga, nastupajući u zahtjevnim trkama izdržljivosti na Nirburgringu.
Program je pomogao i oblikovanju filozofije prema kojoj automobilski sport služi za unapređenje drumskih vozila. Akio Tojoda lično je učestvovao u trkama i razvoju automobila.
Šta izdvaja LFA Nürburgring Package i posebnu Supru?
Pored trkačkog automobila izložen je i Lexus LFA sa paketom Nürburgring.
Ova verzija dobila je dodatnih deset konjskih snaga, oštrije podešen ovjes, brže promjene stepena prenosa i veliko fiksno zadnje krilo od ugljeničnih vlakana.
Serija je prvobitno bila ograničena na samo 50 primjeraka.
Jedan takav LFA je 2011. godine prešao krug na Nirburgringu za sedam minuta i 14,64 sekunde, što je bio izuzetan rezultat za drumski automobil tog vremena.
Odmah pored nalazi se Toyota Supra četvrte generacije sa posebnom istorijom. Upravo taj automobil koristio je Tojotin majstor test-vozač Hiromu Naruse kako bi Akija Tojodu učio brzoj i preciznoj vožnji.
Kako je TS040 Hybrid razvijao približno 1.000 konjskih snaga?
Prije nego što je Tojota konačno osvojila trku 24 časa Le Mana, razvila je hibridni prototip TS040.
Ovaj automobil kombinovao je 3,7-litarski V8 motor sa elektromotorima koji su pokretali obje osovine. Ukupna snaga iznosila je približno 1.000 konjskih snaga.
Umjesto klasičnih baterija, TS040 je koristio superkondenzatore za skladištenje energije prikupljene tokom kočenja.
Tojota je 2014. godine osvojila i proizvođačku i vozačku titulu u Svjetskom prvenstvu u trkama izdržljivosti, poznatom kao WEC.
Za sezonu 2015, iz koje potiče predstavljeni automobil, pripremljena je temeljno unaprijeđena verzija modela TS040.
Kakvo nasljeđe iza sebe ostavlja Lexus RC F GT3?
Lexus RC F GT3, prepoznatljiv po velikoj prednjoj maski, godinama je nastupao u automobilskom sportu.
Njegov 5,4-litarski V8 motor pomogao je ekipi Vasser Sullivan Racing da postane ozbiljan takmac u prvenstvu IMSA, uprkos konkurenciji novijih automobila sa turbomotorima.
Tim je 2023. godine osvojio titulu u klasi GTD Pro, uz pobjede na stazama Votkins Glen i Long Bič. Uspjeh je nastavljen klasnom pobjedom na trci 12 časova Sebringa 2024. godine.
Prema tekstu, 2026. bila je posljednja sezona modela RC F u prvenstvu IMSA. Njegov nasljednik, trkački GR GT3, trebalo bi da preuzme ulogu na trci 24 časa Dejtone u januaru.
Koliko je GR Supra GT4 bliska drumskom modelu?
Povratak Supre na puteve donio je i novu Tojotinu trkačku verziju, razvijenu za kupce i timove koji nastupaju u kategoriji GT4.
GR Supra GT4 dijeli trolitarski turbopunjeni redni šestocilindarski motor sa drumskim automobilom. Razlike uključuju trkački ovjes, kočnice, aerodinamičke dodatke i ogoljenu unutrašnjost prilagođenu takmičenju.
Početna specifikacija razvijala je približno 430 konjskih snaga, uz prilagođavanja pravilima za izjednačavanje performansi među konkurentima.
Za razliku od ekstremnih prototipova u istoj kolekciji, Supra GT4 zadržava blisku vezu sa automobilom koji se može koristiti i za svakodnevnu vožnju.
Zašto je GR86 Cup Car pristupačniji ulaz u trke?
GR86 Cup Car predstavlja relativno pristupačan dio Tojotine sportske ponude.
Napravljen je za takmičenje GR Cup, pokrenuto 2023. godine, u kojem vozači nastupaju u automobilima istog modela.
Zadržan je serijski 2,4-litarski četvorocilindarski bokser motor, ali je standardni manuelni mjenjač zamijenjen šestostepenim sekvencijalnim.
Cilj je da takmičari dobiju što ujednačenije automobile, kako bi rezultat više zavisio od vozačkog umijeća, a manje od veličine budžeta.
Ovaj model dostupan je i u simulaciji iRacing, pa ljubitelji virtuelnih trka mogu da ga isprobaju i bez odlaska na stazu.
Šta trkačku GR Corollu razlikuje od serijske?
GR Corolla TC razvijena je za prvenstvo turističkih automobila TC America, pod okriljem organizacije SRO.
Osnovu čine Tojotin 1,6-litarski turbopunjeni trocilindarski motor sa 300 konjskih snaga i sistem pogona na sva četiri točka GR-Four.
Zanimljivo je da automobil koristi i osmostepeni automatski mjenjač iz serijskog modela.
Trkačka prerada donosi unaprijeđen ovjes, kočnice proizvođača Alcon, zaštitni kavez i naglašene aerodinamičke dodatke na karoseriji.
Time kolekcija zaokružuje put od skromnog Crowna koji je 1957. savladavao australijske puteve do savremenih trkačkih automobila razvijenih na osnovi modela iz redovne prodaje.