Da li bi ideja ruskog dizajnera mogla da bude rješenje prevoza budućnosti?
Idejnih koncepata poslije Drugog svjetskog rata, koji su podrazumijevali neku vrstu nuklearnog pogona, bilo je čitavo mnoštvo.
Naravno, čak i da su bile ostvarive u praksi, te „ideje“ bi donjele brzu smrt za vozača i putnike. Ipak, nuklearna fuzija se nameće kao energetsko rješenje budućnosti.
Ova reakcija podrazumjeva fuziju jezgara atoma, što je princip na kome počivaju sve zvijezde u univerzumu. Za ovo je potrebna vrlo mala količina goriva, koja proizvodi ogromne količine energije. Ukoliko bi proces bio uspješno tehnološki kontrolisan, bio bi dovoljan relativno mali broj stanica koje bi obezbjedile energiju za čitav svijet, bez ikakvih posljedica u vidu zagađivanja.

Međutim, da li nuklearna fuzija može biti ukroćena da bi bila iskorišćena kao automobilski pogon? Ruski automobilski dizajner, Grigorij Gorin, upravo to ima na umu.
Njegova studija ima naziv Mesarthim F-Tron Quattro. Mesarthim je zvjezdani sistem u sazvežđu Ovna, a studija je nepojmljivo kompleksna.
Fuzioni reaktor i odgovarajući plazma injektori su smješteni u sredini automobila. Oko njih je spakovana oprema potrebna da se generiše para, koja nastaje upotrebom reaktora i pokreće turbinu spojenu sa generatorom. Generator puni baterije locirane u prednjem delu i duž bokova vozila, a baterije napajaju elektromotore smještene na točkovima. Zamajci pomažu ubrzanju i napajaju plazma brizgaljke, dok kondenzatori obezbjeđuju da para može biti ponovo upotrebljena, zaokružujući na taj način zatvoren energetski sistem.
Takozvana „Solid Cage“ (čvrsti kavez) monokok šasija je jednako napredna. Napravljena je uz pomoć tehnologije 3D štampe, od lake legure, podržane polimerima. S obzirom na to da je pogon tesno upakovan u šasiji, nema prostora da se obavlja održavanje. Ipak, taj problem je rješen kreiranjem odvojivih sekcija šasije. Kada se posao obavi, sekcija može ponovo biti vraćena na svoje mjesto, ili se jednostavno odštampa nova.

Tu je i kontrolni sistem šasije, MHDS (magnetni hidro-dinamički sistem). On koristi rezervoar ravnog dna, postavljen u pod automobila, napunjen magetnom tečnošću, koja reaguje na namagnetisanu voznu površinu. Privlačenje sila kreira ono što nam je poznato kao „downforce“ ili vertikalni aerodinamički pritisak. Tečnost takođe može da se pomjera oko šasije, kao protivteža naginjanju i nagibu pri prolasku kroz krivine.
Što se izgleda tiče, F-Tron je pravo futurističko izdanje „betmobila“.
S obzirom na složenost i troškove proizvodnje, da ne govorimo o fuzionom reaktoru, teško da će ovo rješenje biti upotrebljeno za pogon automobila, možda u nekoj daljoj budućnosti... Međutim, mali reaktori ovog tipa bi mogli da se koriste u brodovima, avionima i komercijalnoj upotrebi.
(Vrelegume.rs)