Mogućnosti

Pratite nas na Google news

Malim zahvatima polovnom autu dajte novi sjaj

Malim zahvatima polovnom autu dajte novi sjaj
Foto: Unsplash | Malim zahvatima polovnom autu dajte novi sjaj
N.N.

Nakon kupovine polovnog automobila potrebno je napraviti nekoliko zahvata kojima ćete mu ubrizgati novu energiju i vratiti nekadašnji sjaj. Neke od njih moguće je napraviti u vlastitom aranžmanu, a neke zahtijevaju pomoć stručnjaka.

1. Zupčasti remen

Zupčasti se remen troši, baš kao i njegovi ležajevi i natezači. Ako se ne promijeni na vrijeme, prijeti puknućem i totalnom štetom na motoru.

Klipovi udaraju u ventile, oni se savijaju i oštećuju vodilice i dosjede, a na klipovima i glavama motora često nastaju rupe dok komadići odlomljenih ventila tvore ubojitu zvečku koja harači sve dok motor ne stane.

Reparacija je moguća, ali je često, čak i kod novijih automobila, posve neisplativa. Najbolja opcija onima kojima se taj nemar dogodi najčešće je kupovina čitavog motora.

Uz nove materijale i tehnologiju izrade, zupčasti remen sada traje i do 300.000 kilometara. No, treba ih redovno provjeravati i povremeno zamijeniti. Najbolje po propisanom intervalu proizvođača, koji se kreće od 60 do 120 hiljada kilometara.

2. Udubljenja od leda

Ako vas grad ulovi u autu, savjet je jednostavan: imate li na vidiku mjesto na kojem se odmah možete skloniti, ispod drveća ili nadvožnjaka, ne oklijevajte.

Ako ga nema, ne tražite ga nego se zaustavite i pričekajte, čak ako se nalazite i na čistini pod izravnim udarom grada. Jer ona uvijek pada po vjetru i pod određenim uglom pa auto strada samo s jedne strane.

Ako ima pristupa unutrašnjoj strani pogođene površine, na primjer, radi li se o krovu ili poklopcu motora, udubina se poravnava pritiscima s druge strane, a gdje to nije moguće (npr. na nosačima krova), rupe se izvlače čepićima različitih veličina, koji se upotrebljavaju u kombinaciji s ljepilima, slabijim ili jačim, zavisno o potrebi.

Zatim slijedi fino poravnavanje, za koje se upotrebljavaju veći ili manji čekići i slični alati, i potrebe za lakiranjem više neće biti.

"Prije samog popravka majstori će automobil pomno pregledati i na njemu izmjeriti i označiti sva oštećenja i tragove grada, od najsitnijih tačkica do najvećih udubljenja služeći se posebnim alatima i rasvjetom

3. Poliranje farova 

Od jeftinog poliranja isplativije je nešto malo skuplje lakiranje.

Poliranje farova radi danas svaka malo bolja autopraonica, no problem je što su farovi u tvornici bili zaštićeni lakom, koji ne propušta UV zrake, od kojih plastika požuti, pa farovi nakon poliranja ostaju bez zaštitnog sloja. Najtrajnije rješenje stoga je lakiranje farova.

Taj postupak u stanju je obaviti svaka autolakirnica. Demontirani far prvo se pere od nečistoća, a potom na suho brusi grubljim, potom sve finijim brusnim papirom. Polikarbonat tad poprima finu, ravnu matiranu površinu, koja se još dodatno čisti sredstvima za odmašćivanje.

Nakon nanošenja i sušenja prvog sloja, nanose se dva sloja bezbojnog laka, koji se potom grije infracrvenom lampom kakvu ima svaka autolakirnica.

Da se slučajno ne pretjera s temperaturom, majstori pritom koriste posebne samoljepljive termometre koji zavisno o temperaturi mijenjaju boju. I nakon 15 minuta pečenja laka - far je spreman za montiranje na automobil.

4. Poliranje

Prije poliranja automobil je potrebno temeljno oprati, isprati i obrisati te se baciti na posao dok mu je lak još uvijek rashlađen. Dakle, nikako ne dok je vruć i na izravnom suncu…

Od materijala koji treba pripremiti za posao izdvajaju se spužvica za nanošenje i tretiranje, krpica za brisanje i, dakako, sredstvo za poliranje.

Treba ići segment po segment na vozilu, odabrati plohu koja nije prevelika da se ne zamarate više nego što treba, i tek nakon što završite s njom, ići dalje.

Nakon obavljenog posla auto je "miran" dva do tri mjeseca, a savjet je ovako ga tretirati barem dva puta godišnje, prije ljeta i prije zime.

Time se dobija čistoća laka, ali i glatka površina koja omogućava lakše održavanje. Prašina koja pada na auto neće završiti na površini laka nego na zaštitnom vosku.

5. Lakiranje feluga

Osim kad se oštete, naplatci se u posljednjih nekoliko godina sve češće lakiraju i iz čisto estetskih razloga. Naplatak se prvo stavlja na stroj za balansiranje koji će pokazati u kakvom je stanju, odnosno treba li ga centrirati.

Po potrebi slijedi tokarenje i uređivanje rubova, koji najčešće stradaju. Na njih se tad nanosi aluminij-kit, koji nakon sušenja valja fino izbrusiti.

Samo u iznimnim slučajevima naplatak je potrebno i pjeskariti, no aluminij na modernim, savremenim naplacima, slažu se stručnjaci, gotovo nikada ne strada toliko da bi to bilo potrebno.

Lakiranje blago ogrebane felge je najbolje što se može dobiti i najbliže tvorničkom stanju, a ujedno je i jeftinija opcija.

Nakon čišćenja i brušenja feluga je spremna za lakiranje, a zatim se treba sušiti barem jedan dan. Rezultat izgleda odlično te je ovako lakirani naplatak nemoguće razlikovati od sasvim novog.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije