Krastavac je jedna od najznačajnijih povrtlarskih kultura koja se u našim agroekološkim uslovima uzgaja kako u plastenicima i staklenicima, tako i na otvorenom polju.
Iako može donijeti dobru zaradu, njegova proizvodnja zahtijeva redovnu njegu i zaštitu kako bi biljke ostvarile pun potencijal i dale kvalitetan prinos.
Pravilna prihrana, redovna kontrola zdravstvenog stanja biljaka i pravovremena zaštita od bolesti i štetočina ključni su faktori uspješne proizvodnje.
Pepelnica među najopasnijim bolestima
Jedna od najčešćih i najznačajnijih bolesti krastavca, posebno u zaštićenom prostoru, jeste pepelnica, čiji je uzročnik gljivica Erysiphe cichoracearum. Osim krastavca, ova bolest često napada tikvice i bundeve.
Prema riječima stručnjaka Dragiše Stojanovića, prvi simptomi najčešće se javljaju na donjim i srednjim listovima.
“Karakterističan znak ove bolesti je bjelkasta, rastresita i pepeljasta prevlaka koja vremenom prekriva cijelu površinu lista. Zbog toga list postaje hlorotičan, krut, a kasnije se suši i propada. Ako je infekcija jaka, simptomi se mogu pojaviti i na stabljici, a rjeđe na plodovima”, pojašnjava Stojanović za Agroklub.
Smanjuje prinos i kvalitet plodova
Pepelnica se najintenzivnije razvija na bujnim biljkama, a rana infekcija može dovesti do njihovog sušenja i propadanja.
Oštećenjem lisne mase smanjuje se fotosintetska aktivnost biljke, što usporava njen razvoj i negativno utiče na kvalitet plodova. U težim slučajevima dolazi i do značajnog smanjenja prinosa.
Patogenu posebno pogoduju temperature između 25 i 30 stepeni Celzijusa uz visoku relativnu vlažnost vazduha.
“To je čest slučaj u zaštićenom prostoru, naročito ako nije obezbijeđena dobra provjetrenost i odgovarajuća cirkulacija vazduha”, ističe Stojanović.
Plodored jedna od najvažnijih mjera
Kada je riječ o prevenciji, stručnjaci posebno naglašavaju značaj plodoreda.
“Krastavac ne bi trebalo uzgajati na istoj parceli najmanje tri godine, kao ni druge srodne vrste poput tikvica i bundeva”, upozorava Stojanović.
Važan je i izbor sorti koje pokazuju veću otpornost prema ovoj bolesti, kao i uravnotežena prihrana biljaka.
Redovno pregledanje zasada, provjetravanje plastenika te kontrola temperature i vlažnosti vazduha dodatno smanjuju rizik od pojave pepelnice.
Izbjegavati previše azota i gustu sadnju
Stručnjaci savjetuju da se izbjegava pregusta sadnja biljaka, kao i pretjerana upotreba azotnih đubriva.
Prevelike količine azota podstiču bujan rast biljaka, zbog čega one postaju osjetljivije na infekcije.
Takođe se preporučuje izbjegavanje orošavanja biljaka i kvašenja listova, dok dezinfekcija alata i uklanjanje biljnih ostataka poslije sezone predstavljaju važne sanitarne mjere.
Koje fungicide koristiti?
Za suzbijanje pepelnice koriste se kontaktni i sistemični fungicidi iz različitih hemijskih grupa kako bi se spriječila pojava rezistentnosti.
Među aktivnim materijama koje se najčešće koriste nalaze se azoksistrobin, penkonazol, difenokonazol, kao i kombinacija fluopirama i trifloksistrobina.
Poljoprivrednicima se savjetuje da strogo poštuju preporučene doze preparata i karencu, odnosno period koji mora proći od tretiranja do berbe.
“Preventivne mjere i pravovremena hemijska zaštita ključ su uspjeha u suzbijanju ove bolesti”, zaključuje Stojanović.