BEČ - Nacionalna banka Austrije (OeNB) od javnosti kao najveću tajnu krije gdje joj se nalaze rezerve zlata, od kojih bi većina, kako spekulišu mediji, mogli biti u inostranstvu.
Guverneri narodnih banaka širom svijeta rado govore o deflaciji, inflaciji, ali ne i o rezervama zlata, koje su glavni dio monetarnih rezervi, koji se ne sastoji od "papira", odnosno ne može biti umnožavan i ne može mu tako biti umanjivana vrijednost.
Što se tiče austrijskih rezervi zlata, javnost nije upućena gdje se one tačno nalaze, ni koliko uopšte, fizički, postoje, tvrdi bečki dnevnik "Prese".
Zvanično je samo poznato da OeNB drži 280 tona zlata sa aktuelnom tržišnom vrijednošću od oko 11 milijardi evra, što je oko 60 odsto ukupnih monetarnih rezervi.
Zapadne centralne banke od 2009. nisu prodale nijednu uncu svojih zvaničnih rezervi, dok zemlje poput Rusije, Indije i Kine trenutno kupuju sve što nađu na tržištu. Kinezi čak tu svoju politiku otkupa zlata ne kriju.
"Jedina šansa da se obezbijedite od rizika je kupovina zlata", rekao je kineski guverner Džang Đianhua krajem prošle godine.
Pored Austrijanaca, i Nijemci i Švajcarci kriju, dodaje "Prese", gdje se nalaze njihove rezerve zlata. Veći dio zlatnih rezervi je u inostranstvu, dodaje list, ukazujući da se one nalaze prije svega u trezorima u Njujorku, Cirihu i Londonu, centralnim tržištima zlata.
Zbog krize u evrozoni i opšte nesigurnosti u finansijskom sistemu sve su glasniji zahtjevi za povratkom zlatnih rezervi u zemlju.
"Rezerve zlata su imovina građana, a njihova imovina bi trebalo da se nalazi u okviru granica zemlje. Živimo u monetarnoj uniji koja nije stabilna i zbog toga bi trebalo biti obazriv", rekao je bečki ekonomista Gregor Hohrajter.
Bivši francuski predsjednik Šarl de Gol je, još 1960-ih, iz Njujorka vratio francusko zlato u zemlju, jer je smatrao da je neprihvatljivo da rezerve te zemlje budu dostupne jednoj stranoj sili.
Danas rezerve zlata nisu dostupne samo stranim državama, već se koriste i u poslovima lizinga. Zlato se pozajmljuje bankama, koje mogu da ga prodaju; banke plaćaju kamate, a centralne banke u svojim bilansima ne prave razliku između zlata i prihoda od zlata, objašnjava "Prese".
To znači da je potpuno nepoznato koliko u stvari u fizičkom obliku posjeduje zlata OeNB, koja ne želi da odgovori na takva pitanja. U prošlosti je bilo i više upita poslanika na tu temu, ali Ministarstvo finansija nije moglo da da konkretne podatke, jer je OeNB nezavisna ustanova.
Takođe je tajna koliko detaljno OeNB provjerava austrijske rezerve zlata, dodaje "Prese", ukazujući da nije ni poznato kada je posljednji put sprovedena ova "fizička" provjera.