Da li će 22 borbena aviona, koji već dvije godine trunu u bazi u Mahovljanima, ipak na kraju biti dio borbene avijacije bh. vazduhoplovstva, ili će, kao uostalom i većina druge tzv. pokretne vojne imovine, završiti u gomili starog otpada, zavisi od dogovora bh. institucija, koji će na kraju zapečatiti njihovu sudbinu.
Bitno je da se u cijelom tom procesu čuje glas eksperata i da, ma koja odluka da se donese, do riječi dođe struka, a ne politika.
Stvari izgledaju vrlo jednostavno: Neko mora patrolirati nad bh. nebom. Prvo pitanje je da li postojeći avioni mogu obavljati tu dužnost? Orlovi i jastrebovi sigurno ne mogu juriti za fantomima i superbrzim modernim lovcima, ali ako nas, ne daj bože, neko napadne ko ih ima, ni ruski MIG-ovi nam neće moći pomoći.
Ako nam je potrebna nova lovačka avijacija fantoma ili MIG-ova, što je jedan od prijedloga Ministarstva odbrane Predsjedništvu BiH, postavlja se pitanje koliko to košta i da li bi možda bilo bolje platiti nekoj od članica NATO-a da čuva naše nebo umjesto nas.
A možda je najbolja treća varijanta: Većinu postojećih aviona prodati i zadržati samo onoliko koliko je potrebno da piloti održavaju trenažu, a da se BiH posveti transportnoj avijaciji. Ljudi koji o tome nešto znaju kažu da je to najbolja šansa za BiH da zadrži svoje vlastito vazduhoplovstvo, a usput možda nešto i zaradi. Uglavnom, sve je bolje od toga da nam avijacija završi u starom željezu.