Dok barel nafte na svjetskom tržištu strmoglavo pada, baš onako kako se strelovito uzdizao - sa rekordnih 147 već se spustio na 112 dolara - gorivo je kod nas tek dva puta blago pojeftinilo, a u posljednjih desetak dana cijena mu je pala svugdje u okruženju, osim u FBiH.
Naftaši su proteklih mjeseci ekspresno podizali cijene reagujući na svako poskupljenje nafte na svjetskim berzama, ali sada, kada cijene treba spustiti služe se raznim trikovima pravdajući se godišnjim odmorima, rastom cijene dolara (iako niko nije spominjao pad dolara dok je nafta poskupljivala) ili proturajući jeftine priče kako će se cijene na svjetskom tržištu kod nas reflektovati tek za tri mjeseca.
Naftaši igraju na velike brojke, što znači da im i svaki ukradeni fening po litru u konačnom zbiru donosi značajne profite i jasno je da po svaku cijenu žele produžiti vrijeme u kojem će zahvatati iz džepova građana i privrede.
Da je to tako najbolje govori "dogovorna ekonomija" koju naftaši otvoreno provode, jer iako je formalno na snazi slobodno formiranje cijena i laiku je jasno da je na djelu dogovaranje distributera, koji kroje cijene u skladu sa svojim interesima.
Nezasluženo bogaćenje naftaša prolazi mimo reakcije kontrolnih organa, što može značiti njihovu intertnost, ali prije bi se reklo da je u pitanju prešutna saglasnost političkih pokrovitelja naftnog biznisa da se ogromni profiti prijelivaju u ruke moćnih kompanija i pojedinaca.
Stoga je pitanje ima li vlast uopšte volju da uvede red na naftnom tržištu.