Iako promoviše principe nediskriminacije, Svjetska trgovinska organizacija u praksi ne funkcioniše kao savršeni mehanizam. Mogli smo to vidjeti na primjerima odnosa EU i Kine, SAD i Kine, i mnogih drugih.
U svijetu u kojem ekonomske moći idu ruku pod ruku sa političkom dominacijom male zemlje poput naše, svoje državne interese u okviru STO-a najbolje mogu zaštititi dobrim pregovorima koji će rezultirati kvalitetnim trgovinskim režimima sa drugim ekonomijama. Od toga će uveliko ovisiti da li ćemo od ovog saveza imati koristi ili će to biti dodatni izvor rasta našeg vanjskotrgovinskog deficita.
Nije slučajno konsultant Simon Lejsi pregovaranje za pristup STO-u uporedio sa Olimpijadom, odnosno takmičenjem sa mnogo učesnika, od kojih je vrlo malo onih koji su efikasni. Iz tog razloga u slučaju pregovaranja za prijem u STO brže ne znači nužno i bolje. Praksa je pokazala da pregovori znaju trajati i do 15 godina, a mi se u ovom procesu nalazimo "tek" devet godina. No, tih devet godina i nisu bile baš uvijek produktivne, jer smo tradicionalno kuburili sa dostavljanjem kvalitetnih podataka, ljudskim resursima i drugim.
Nedavna posjeta predsjedavajućeg Vijeća ministara Nikole Špirića sjedištu STO-a bila je dobar signal da vlasti žele ozbiljno okončati pregovore o prijemu u STO, a što je uslov i za naše članstvo u EU. Nažalost, kao i u slučaju SSP-a, pregovaranje se odvija iza zatvorenih vrata, pa ćemo stoga o tome šta smo ponudili, a šta zauzvrat dobili znati tek prilikom službenog prijema u ovu organizaciju.