Naše vlasti, a za njima i privrednici, očekivali su mnogo od ulaska BiH u zonu slobodne trgovine jugoistočne Evrope. Optimizam je vrlo dobra osobina, ali pod uslovom da je utemeljen na jakim osnovama. U ekonomiji tim prije.
A, da je u BiH građen bez jakih temelja pokazala je statistika spoljnotrgovinske razmjene BiH sa članicama CEFTA tokom prvog mjeseca po pristupanju ovoj trgovinskoj asocijaciji.
Ni u nižoj klasi evropske trgovinske ponude, u kojoj su se pored naših našli proizvodi iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Albanije, Moldavije, Makedonije i Kosova, BiH nije mogla napraviti pozitivan korak ka smanjenju godinama akumuliranog spoljnotrgovinskog deficita. Sa zemljama s kojima smo najviše trgovali, Srbijom i Hrvatskom, ostvarili smo i najgori rezultat, a nekoliko miliona ušićarenih u razmjeni s ostatkom tržišta nije moglo nadomjestiti taj veliki deficit, pa je ukupni mjesečni minus premašio 216 miliona KM.
Bilo kako bilo, jasno je da je CEFTA velika šansa za BiH, ali da je u početku regionalne tržišne utakmice olako ispuštamo. Teško će je biti iskoristiti i u bliskoj budućnosti, jer je očito da BiH nema konkurentnu privredu, a samim tim ni proizvode. Zato osim sirovina i poluprerađenih proizvoda izvan državnih granica uglavnom nemamo šta ni da ponudimo. A baš tamo, međutim, kupujemo ekstra skupe gotove proizvode od kojih su mnogi nastali iz naših jeftinih sirovina. I zato veliki rast deficita nikoga ne može da začudi. I zato je potrebna promjena kursa bh. privrede.