BAKU - Žestok sukob Jermenije i Azerbejdžana oko teritorije Nagorno-Karabaha nastavljen je i danas, uprkos nastojanjima da se obje strane privole na pregovore.
I Jermenija i Azerbejdžan prijavljuju civilne žrtve, ali i nastavljaju da tvrde da nanose velike gubitke drugoj strani.
Mnogi strahuju da će nestabilna situacija u ovog oblasti ugroziti transport gasa i nafte kroz gasovode u ovog oblasti. Dalje, nastavak borbi mogao bi da poremeti stanje u međunarodnoj ekonomiji jer je ovaj dio u Južnom Kavkazu koridor za gasovode kojima se nafta i prirodni gas prenosi od Kaspijskog mora do svjetskih tržišta.
Zabrinost je, nažalost, na mjestu. Mnoge svjetske naftne i gasne kompanije buše upravo tamo, poput Britiš petroleuma.
A kako se to odražava na Srbiju?
"Sukob u tom regionu je uvek rizik. Ne samo za Srbiju, nego za sveo ovaj deo Evrope zbog eventualnog problema prolaska brodova kroz Bosfor i Dardaneli", kaže za Telegraf Biznis Tomislav Mićović iz Udruženja naftnih kompanija Srbije.
Kako objašnjava, da dva tjesnaca su centar i ogromna sidrišta čekaju da prođu.
Prema riječima Mićovića, u ovom slučaju logistika je potencijalni problem više nego sami izvori energenata. Jer izvori ne mogu da poremete snabdijevanje koliko zastoj u transportu.
"Ukoliko tu dođe do daljeg njihovog sukoba, a mi ćemo biti kolateralna šteta, odnosno celi jug Evrope. Doba deo nafte se dobija iz tog regiona, a tu su i luke. Dakle, logistika je potencijalni rizik", ističe sagovornik Telegrafa.
Naftom bogati Azerbejdžan prerastao je u protekle dvije decenije iz nesigurne mlade nezavisne zemlje u velikog regionalnog energetskog igrača.
Sporazumi sa međunarodnim proizvođačima energenata omogućili su zemlji da iskoristi energetske resurse za stvaranje vladinog fonda za učešće u međunarodnim projektima.
Rusija je tako dobila konkurenta na svetskom energetskom tržištu, a planirana su dva gasovoda kojim će azerbejdžanski gas stizati u Evropu.
Podvodni gasovod
Riječ je o Transanatolijsko gasovodu (TANAP) i Transjadranskom gasovodu (TAP) kojima će azerbejdžanski gas sa kaspijskih nalazišta biti dopreman u Tursku i zemlje južne Evrope.
Azerbejdžan je u međuvremenu pumpao skoro 7 milijardi metara kubnih u Tursku tokom posljednje dvije godine postojećim TANAP - om.
Turska će primati 6 milijardi metara kubnih azerbejdžanskog gasa godišnje, dok je 10 milijardi metara kubnih predviđeno za Evropu.
Analitičari su ranije govorili da azerbejdžanski gas vjerovatno neće zamijeniti svu prodaju Gazproma Evropi, ali predstavlja značajnu prijetnju.
Inače, naftne kompanije koje posluju u Azerbejdžanu u prošlosti su bile pošteđene bilo kojih vladinih odluka o proizvodnji, jer su njihova strana ulaganja bila visoko cijenjena. Ali naftna kriza i korona virus primorao je tu državu da se promijeni prema Britiš petroleumu (BP), mađarskom MOL-u, Ekson Mobajlu, norveškim i japanskim kompanijama. Ovaj sukob sada stvara nove tenzije.
Sektor nafte i gasa čini 45% azerbejdžanske ekonomije vrijedne 45 milijardi dolara, ali ta zemlja nije članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). Ipak, dio je šire grupe poznate kao OPEC +, koju vode Saudijska Arabija na strani OPEC-a i Rusija za druge proizvođače izvan organizacije.
Azerbejdžan je takođe treći najveći proizvođač nafte među bivšim sovjetskim zemljama, poslije Rusije i Kazahstana.