Usvajanje kao najbolji vid zbrinjavanja napuštene i djece bez roditeljskog staranja danas u BiH prate mnogobrojne poteškoće.
Dugotrajna i komplikovana procedura u tijesnoj je vezi s usvajanjem otkako se zna za ovakav vid zbrinjavanja djece. Zbog strogih zakonskih propisa bračni parovi koji žele usvojiti dijete čekaju i po pet godina da bude udovoljeno njihovom zahtjevu.
U BiH, prema posljednjim statističkim podacima, živi oko 3.000 napuštene i djece bez roditeljskog staranja. U institucijama koje provode proces usvajanja tvrde da, unatoč ovom podatku, ima više zahtjeva osoba za usvajanjem nego djece koja mogu biti usvojena.
Kažu kako sva djeca ne mogu biti usvojena jer ne ispunjavaju propise koje nalaže Porodični zakon.
Iz ovog proizlazi da je zakon kriv za komplikovanu proceduru usvajanja, ali i za nepostojanje djece koja mogu biti usvojena. Oni koji su kreirali i usvojili Porodični zakon, osim što su bili posebno "oprezni", trebalo je da malo više pažnje posvete i olakšicama prilikom usvajanja.
Nekoliko hiljada napuštene djece, zbog ovako strogih pravila, osuđeno je da djetinjstvo provede u domovima umjesto da dijeli sreću i radost obiteljskog doma sa svojim usvojiteljima. A i bračnim parovima koji ne mogu imati svoje dijete onemogućeno je da budu roditelji.
Očito je da ovaj problem može biti riješen jedino izmjenama postojećeg zakona. Sad je samo upitno da li će se naći oni koji će pokrenuti ovu inicijativu i hoće li je vlasti prihvatiti. Do tada će zahtjeva usvojitelja biti previše, a djece koja mogu biti usvojena premalo.