I biješe sajam zapošljavanja, i to međunarodni. A, na njemu, kao i na svakom sajmu - gužva. Ali ne ona pretpraznična kao što priliči nekim sajmovima, nego gužva od ljudi koji nemaju posla.
Ako je podatak da u Prijedoru ima više od 11.500 ljudi koji aktivno traže posao nekome do sada bilo samo slovo na papiru ili dosadni izvještaj nekog novinara, nakon Međunarodnog sajma zapošljavanja koji je održan u Prijedoru mnogi su toga postali svjesni. Kada je rijeka nezaposlenih krenula put mjesta gdje je održan sajam zapošljavanja, svima je bilo i više nego jasno da je naš najveći problem - nezaposlenost.
Čak ni ponuda 93 poslodavca sa gotovo hiljadu slobodnih radnih mjesta, ni trenutno, ne može biti rješenje ovog problema. Ono što još više zabrinjava je činjenica da je najveće interesovanje, više od 5.000 nezaposlenih Prijedorčana koji su se našli u sajamskoj hali, bilo uz štandove gdje su predavane aplikacije za rad u Sloveniji. Bilo je među njima i visokoobrazovanih mladih ljudi, koji bi na rad u inostranstvo i po cijenu da se tamo bave zanatskim poslovima, koje ovdje ne bi ni u snu prihvatili, čak bi bili uvrijeđeni da im neko tako nešto predloži.
A, resorni ministar reče da se posao ne čeka, nego traži. Upravo on treba da odgovori na pitanje gdje je to mjesto gdje treba da se traži i dobije posao. Možda to rijeka nezaposlenih Prijedorčana ne traži na pravom mjestu.