Donacije za poslijeratnu obnovu BiH bile su višestruko korisne za ovdašnju ekonomiju. Novac doniran za obnovu srušenih kuća, zgrada, mostova, škola u značajnoj mjeri korišten je kao početni kapital za utemeljenje danas velikih firmi koje predstavljaju spomenik tranziciji i trn u oku svakom poštenom građaninu ove zemlje.
Niz je primjera koji govore o neprocjenjivoj vrijednosti donacija za razvoj privrede u BiH. Jedan pokazuje kako se građevinski materijal za obnovu kuća u Srebrenici pretvara u hotelski kompleks na Ilidži. Ekonomija u normalnim zemljama ne poznaje ovakvu vrstu privrednog razvoja ali BiH se ponosi svojim specifičnostima.
Postoje i oni koji misle da je put od pomoći za povratak do hotelskog kompleksa, poslovnog tornja ili manje fabrike popločan nizom krivičnih djela. Tvrde da je nemoguće novac za obnovu kuće u Srebrenici iskoristiti za kupovinu firme u Sarajevu, a sve to evidentirati kao zakonitu radnju.
Zato je osnovano više komisija koje su istraživale koliko je novca donirano BiH i kako je potrošen. Jedna od tih komisija utvrdila je da je u BiH došlo oko 14 milijardi KM, a postoje podaci o utrošku tek polovine tog novca.
Ostatak je otišao u ruke poslijeratnih biznismena. Oni su gradili svoje firme zaštićeni snažnim političkim lobijima. Zbog toga je i izvještaj ove komisije od parlamenta do tužilaštva putovao četiri godine.
Jer, kada na red dođe provjera trošenja donacija biznismeni podsjete svoje političke zaštitnike da njihove vile u okolici Sarajeva nisu nikle u omladinskim radnim akcijama nego kao garancija da "poslovni ljudi" nikad ne propadaju sami. Sa sobom uvijek povuku svoje mentore.