U Trebinju, nakon premijere "Epiloga", predstave Pozorišta "Slovo" iz ovog grada, izvedene u čast njihovog nekadašnjeg člana Srđana Aleksića, koji je u proteklom ratu dao svoj život braneći život prijatelja Bošnjaka, desilo se da je, umjesto uobičajenih aplauza, salom vladao muk, iako je bila puna.
Čak su i oni koji su komentarisali predstavu, oni koji su brojnim novinarskim ekipama davali izjave, to radili s pobožnim šapatom, da ne naruše svečanost trenutka i ne remete sjećanja koja, kako reče njegov otac, žive dušom i ljepotom, kao što je Trebišnjica, kao što je Leotar, kao što su hercegovačko nebo i sunce.
Srđan Aleksić je to zaslužio, jer je ovaj mladić, istinski heroj proteklog rata, ne samo u Trebinju i Republici Srpskoj, već i cijeloj zemlji i regionu, pokazao svima kako i u nekim mračnim vremenima treba hodati uzdignute glave kao da je put osvijetljen.
Svjesni su toga i Trebinjci, i Gradska uprava koja će mu, kako je to još prošle godine obećao načelnik ove opštine Dobroslav Ćuk, sagraditi dostojanstven spomenik za buduće generacije koje će imati na koga da se ugledaju.
Srđanov otac Rade želi jedino da na spomeniku stoji natpis "Čovječe, volim te", jer su, kaže, generacije Trebinjaca tako odgajane, na isti način kako je odgajan i njegov sin, na tekovinama suživota i tolerancije, zbog čega valjda nije ni slučajno da je Srđan bio Trebinjac i da se sve događalo upravo u Trebinju, koje u proteklom ratu gotovo da nije imalo civilnih žrtava.
"Bilo je u Trebinju još Srđana, ali su srećom ostali živi, a neke je i strah sprečavao da se usprotive nasilju", komentariše njegov otac, ponosan u svom bolu što je imao sina s takvim srcem.