Brzina kojom se preduzeća osnivaju i gase od presudne je važnosti za vitalnost tržišne ekonomije. Nažalost, u našoj državi je, uprkos brojnim reformama, još potrebno mnogo papirologije, živaca i novca da bi neko ko želi početi biznis osnovao preduzeće, ali još duže ga i skuplje dođe prestanak poslovanja, odnosno gašenje kompanije.
Podatak Svjetske banke da zatvaranje preduzeća u BiH prosječno traje 3,3 godine, a po čemu smo u širem regionu na posljenjem mjestu, najbolji je pokazatelj lošeg stanja u ovom segmentu poslovnog okruženja, a što uz neke druge činjenice objašnjava zašto mali i srednji biznis ne doživljava očekivani procvat.
Najveći problem kod gašenja preduzeća je neefikasno pravosuđe, koje sporo rješava privredne sporove, zbog čega se svaka likvidacija ili stečaj u slučajevima kada postoji spor oko imovine, odnosno potraživanja, oteže unedogled.
No, ukoliko želimo dati zamaha privredi, a to se u uslovima ekonomske krize nameće kao nužnost, potrebno je maksimalno pojednostaviti procedure registrovanja i zatvaranja preduzeća onako kako je to, na primjer u SAD, gdje se mjesečno osnuje oko 5.000 preduzeća, ali otprilike isto toliko i ugasi.
Teško je vjerovati da više od sto malih zanatlija u Prijedorskoj regiji, koji su zbog krize zatvorili radnje, namjerava reći zbogom biznisu. Mnogi će sigurno htjeti promijeniti djelatnost i osnovati novu firmu, ali ako im je gašenje postojeće firme bilo skupo i komplikovano, sigurno će u startu odustati. Na gubitku su ne samo oni, nego i cijelo društvo.