Upravljanje portfeljom Akcijskog fonda i Fonda za restituciju u preduzećima preko Investiciono-razvojne banke (IRB) RS, nije ispunilo očekivanja i zadatke koji su postavljeni pred tom institucijom.
Od uspostavljanja IRB-a proteklo je dosta vremena, a ostvaren je mali napredak u odnosu na raniji period kada su predstavnici državnog kapitala štitili interese RS u preduzećima. Slažem se da je IRB u toj oblasti zatekla katastrofalno stanje, ali je proteklo suviše vremena od kada se bave tim formalnim dijelom, odnosno sređivanjem dokumentacije.
Mislim da su predstavnici IRB-a u proteklom periodu zanemarili funkciju restrukturiranja preduzeća, ne samo finansijskog u kojem imaju mogućnost pretvaranja duga u akcije, već prije svega tehnološkog i organizacionog. Naime, ključni problem naših preduzeća je upravljanje i nedostatak kapitala, a IRB tu nije dao dovoljan doprinos, pogotovo u preduzećima u kojima je RS još većinski akcionar.
Zbog toga bi njihova uloga u preduzećima, koja je do sada uglavnom bila formalne prirode kroz praćenje skupština akcionara, trebalo da bude suštinskog karaktera kroz uključivanje u upravljanje preduzećima.
Tačno je da ima mnogo preduzeća u kojima su Akcijski fond i Fond za restituciju manjinski akcionari i da je tu teško aktivno i suštinski djelovati, ali ne treba zaboraviti da i dalje postoji značajan broj preduzeća koja su većinski državna, od "Elektroprivrede RS", vodovoda, toplana i radio-stanica.
Otkada je IRB preuzela upravljanje državnim kapitalom nije značajno podignut ni nivo korporativnog upravljanja. Bilo je, naravno, pomaka, ali oni nisu tako značajni i ono što se očekivalo.