Jedan od najvećih problema ekonomije RS i BiH je ogroman spoljnotrgovinski deficit. Podaci o strukturi spoljnotrgovinske razmjene govore da na međunarodno tržište uglavnom izvozimo sirovine i poluproizvode. Takođe, u mnogo manjoj mjeri izvozimo i robu čija se konkurentnost zasniva na jeftinoj radnoj snazi. Kuda nas to vodi?
U strukturi globalne ekonomije, u dosadašnjem periodu globalizacije, nazire se nekoliko najvažnijih kategorija koje imaju učesnici u ovom svjetskom procesu. Te četiri kategorije su proizvođači visoke vrijednosti zasnovani na znanju i ljudskim resursima, proizvođači velikih razmjera zasnovani na jeftinoj radnoj snazi, proizvođači sirovina zasnovani na prirodnim resursima, te suvišni proizvođači svedeni na devalorizovanu radnu snagu. Kada pogledamo našu poziciju u ovom procesu, u RS i BiH najveći dio privredne strukture pripada kategoriji suvišnih proizvođača sa devalorizovanom radnom snagom. Ako duže vremena ostanemo u ovoj poziciji, prijeti nam opasnost da postanemo crna rupa ovog dijela svijeta. Zato je ključno pitanje o kome se kod nas mora raspravljati - izlazak iz ove loše, periferne pozicije.
Kako? Gdje se usmjeriti? Idemo sistemom eliminacije. Radna snaga je jeftinija u mnogim dijelovima svijeta nego kod nas i tu samo kratkoročno možemo konkurisati. Prirodnih resursa nemamo u izobilju, pa i to, dugoročno, nije naš put. Najbolji način da se naša, globalno gledano, loša pozicija prevaziće jeste obezbjeđivanje uslova da što veći broj ljudi bude zaposlen ili vezan za proizvodnju robe i usluga, sa visokom dodatom vrijednošću, zasnovanom na znanju. Zato podizanje kvalifikacionog i obrazovnog nivoa stanovništva na svim nivoima mora postati imperativ.