Određeni zvaničnici svojim pozivima da bi Fiskalni savjet BiH trebalo da preduzme mjere zaštite od nadolazeće globalne krize vjerovatno nastoje sugerisati na to da bi to tijelo trebalo postaviti odgovarajući okvir javne potrošnje.
Time se, pretpostavljam, očekuje da smanjenje javne potošnje u BiH može pozitivno uticati na amortizovanje uticaja koji dolaze sa međunarodnog finansijskog tržišta. Činjenica je da se kod nas tokom posljednje godine bilježi viši rast cijena nego u zemljama koje se oznažavaju kao generatori krize, a to znači da su naši interni faktori uticaja na inflaciju izuzetno aktivni, a jedan od njih je svakako javna potošnja. Međutim, kada govorimo o smanjenju javne potrošnje treba imati na umu da se tada govori o smanjenju određenih njenih oblik, zatim dovođenju ukupne potrošnje u proporciju s rastom produktivnoti u cjelokupnoj privredi, a ne da se linearnim smanjenjem jednako pogode oni koji se danas razbacuju trošeći javni novac i oni koji jedva preživljavaju dobijajući svoje dohotke iz budžeta. Određena strategija javne potrošnje u amortizovanju udara finansijske krize nam svakako može pomoći. Ona treba imati za posljedicu uspostavljanje drugačije strukture potrošnje raspoloživih budžeta, odnosno da se kroz novu politiku i novu strategiju uspostavi struktura koja će štititi one koji su najviše ugrožni rastom cijena, dok bi sa druge strane redukovali potrošnju tamo gdje je ona neprimjerena.
Kada govorim o politici smanjenja javne potošnje, ne mislim da treba smanjiti penzije ili izdatke za zdravstveno ili socijalno osiguranje, već, naprotiv, treba stvoriti drugačiju i aktivniju politiku javne potrošnje.