Pozdravljam uspjeh u povećanju prosječnih plata u Republici Srpskoj koje su pretekle one u FBiH, što je, pak, rezultat rasta primanja budžetskih korisnika, koja su dosta veća od onih u privredi.
Vlada RS, međutim, mora da prepozna potrebu da dio onoga što prikupi u budžet mora dijelom da vrati u socijalu iz preduzeća i usmjeri u razvojnu komponentu privrede, a ne da sve ode u potrošnju. Znači, apsolutno pozdravljam povećanje plata radnika koji se finansiraju iz budžeta, ali je konačno došlo vrijeme da se svi sindikati u privredi dozovu pameti, udruže i dignu glas protiv nepravde. Industrijski sindikati ovu situaciju moraju shvatiti kao izazov, jer ako sada ne probude radničku klasu ne znam kada će. Mora se naći metod i način da se prerađivačka industrija digne na adekvatan nivo i volio bih znati umjetnika koji može preživjeti s platom od 250 KM, kolika zna biti u fabrikama.
Postojeći jaz u platama radnika koji se finansiraju iz budžeta i onih u privredi se ne treba rješavati smanjenjem primanja ovih prvih, već povećanjem ovoj drugoj kategoriji. Radnici konačno moraju da shvate da industrijske sindikate može da vodi samo neko ko je bio radnik, a ne neko ko je cijeli život proveo za fakultetskom katedrom. Naše društvo je ušlo u najsuroviji oblik klasne borbe i radnici toga moraju biti svjesni ako se žele izboriti za svoje ciljeve.