PEKING, VAŠINGTON - Kina je krajem ove godine zabilježila nešto što nijedna država nikada nije uspjela: Trgovinski suficit u dolarima prešao je bilion dolara (hiljadu milijardi), i to prije završetka godine.
Prema zvaničnim podacima, izvoz je u novembru porastao za 5,9%, dok je uvoz porastao tek neznatno, manje od dva odsto. Time je trgovinski suficit za prvih 11 mjeseci dostigao 1,08 biliona dolara, oborivši rekord iz cijele 2024. godine.
Možda još zanima:
Kineski izvoz u SAD pao je gotovo 29% u odnosu na isti mjesec prošle godine, ali to nije oslabilo ukupne rezultate.
Naprotiv, izvoz u druge regione je eksplodirao. Prema podacima carine, Kina je nadoknadila američke gubitke zbog ogromnih carina predsjednika SAD Donalda Trampa širenjem izvoza u jugoistočnu Aziju, Afriku, Evropu i Latinsku Ameriku, čime je trgovinski rat pretvorila u geografski preokret.
Novembarski globalni izvoz od 330,3 milijarde dolara premašio je očekivanja ekonomista, dok je uvoz iznosio 218,6 milijardi.
Ekonomisti upozoravaju da "novembarski podaci vjerovatno još ne odražavaju efekat smanjenja američkih carina", kako je napisala Lin Song iz ING banke, sugerišući da bi kineski izvoz mogao rasti još snažnije u narednim mjesecima.
Uprkos pritiscima, Kina se približava cilju godišnjeg rasta od oko pet odsto, dok istovremeno učvršćuje status najvećeg izvoznika na svijetu.
Trampove carine nisu zaustavile kineski talas
Prvi trgovinski udari Trampa tokom njegovog drugog mandata bili su zasnovani na ideji da "Kina ne može opstati bez američkog tržišta", ali je Kina pokazala da može.
Dok je izvoz u SAD padao, Kina je preusmjeravala finalnu montažu u Meksiko, Vijetnam, Maleziju i Afriku, povećavala isporuke električnih automobila, elektronike, baterija i solarnih panela i osvajala nova tržišta brže nego što je gubila stara.
Rezultat? Kina danas prodaje Evropi više nego dvostruko od onoga što od nje kupuje, a evropski proizvođači priznaju da ne mogu da pariraju kineskim cijenama, pošto je juan potcijenjen, a kineske cijene konstantno padaju.
"Biće izuzetno teško, ako ne i nemoguće, da Evropa uopšte konkuriše kineskim proizvođačima", upozorio je Jens Eskelund, predsjednik EU Privredne komore u Kini, navodeći da je juan potcijenjen "30% ili više", piše AP.
Drugim riječima, Kina je rat cijenama dobila prije nego što je i počeo.
Slab juan kao strateški instrument
Kina posjeduje još jedan adut koji Trampova administracija nije mogla da neutrališe: najveće devizne rezerve na planeti.
"The World Factbook" procjenjuje da Narodna banka Kine drži čak 3,5 biliona dolara u rezervama - više nego bilo koja druga država na svijetu.
Ove rezerve nastale su kao posljedica trajnih trgovinskih suficita.
Kako bi spriječila prebrzo jačanje juana, kineska centralna banka masovno kupuje strane valute, čime povećava domaću količinu novca.
To nosi rizik inflacije, ali Kina ga kontroliše kroz sofisticiranu strategiju sterilizacije, kojom poništava efekat sopstvenih intervencija.
Upravo ovaj mehanizam omogućio je Kini da godinama održava juan slabim, izvoz konkurentnim, a svoje industrijske gigante nezaustavljivim.
Devizne rezerve služe kao štit protiv ekonomskih udara, čime Kina vodi rat iz pozicije finansijske snage koju SAD ne mogu da repliciraju.
Rijetki materijali
Na skali od nula do 10, Tramp je rekao novinarima da bi svom "nevjerovatnom" sastanku 30. oktobra sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom dao ocjenu 12.
Ali Trampovo fantastično rangiranje prikrilo je neprijatnu istinu koja se jasno pokazala u nedjeljama prije sastanka: kineska gotovo potpuna kontrola nad rijetkim zemnim mineralima daje joj odlučujuću prednost u odnosu na SAD i ostatak svijeta.
Kina danas kontroliše 61% svjetske proizvodnje rijetkih zemnih elemenata i više od 90% njihove prerade. Riječ je o mineralima bez kojih je praktično nemoguće napraviti raketne sisteme, satelitsku opremu, električne automobile, magnetne komponente, napredne čipove itd.
Kada je Kina početkom oktobra objavila nova izvozna ograničenja, šok u industrijskom svijetu bio je ogroman.
Ove restrikcije pojavile su se neposredno pred Trampov susret sa Si Đinpingom, što je jasno pokazalo ko sada postavlja uslove.
"Oni su uperili bazuku u lance snabdijevanja i industrijsku osnovu cijelog slobodnog svijeta", upozorio je američki ministar finansija Skot Besent.
Tramp je u Pusanu dobio samo privremenu odgodu zabrana.
Si je zauzvrat dobio smanjenje američkih carina, pauziranje povećanja lučkih taksi, kanale direktne komunikacije sa Nvidijom, obnovu kineskih kupovina američkih proizvoda.
Prema stručnjacima, ovo je bio trenutak preokreta u odnosu moći.
Tramp je nakon sastanka poručio da će SAD za 18 mjeseci postati nezavisne od kineskih rijetkih metala. Ali, stručnjaci su ove navode ocijenili kao čistu iluziju.
Za američku nezavisnost potrebno je potpuno obnavljanje rudarske industrije, razvoj nove tehnološke infrastrukture, izgradnja postrojenja za preradu rijetkih metala, smanjenje ekoloških standarda, ulaganja u stotinama milijardi dolara, a za sve to period od najmanje 10 do 15 godina.
U isto vrijeme, Kina je svoj plan razvijala još od 1990-ih, kada je Deng Sjaoping rekao: "Bliski istok ima naftu; Kina ima rijetke zemlje."
Privremeno primirje neće trajati
Uprkos kratkotrajnom trgovinskom "primirju" iz oktobra, analitičari upozoravaju da je riječ o krhkom dogovoru.
Stručnjak BNP Paribasa Či Lo ocjenjuje da su SAD i Kina i dalje "u strateškom ćorsokaku" i da je primirje samo tanak sloj preko dubokog rivalstva.
Iako je kineska fabrička aktivnost u novembru opala osmi mjesec zaredom, ekonomisti smatraju da to nije znak slabosti, već posljedica američkih carina, a ne unutrašnje krize, i da će izvoz nastaviti da raste.
Američka investiciona banka Morgan Stanley predviđa da će Kina do 2030. povećati svoj udio u globalnom izvozu na 16,5%, zahvaljujući električnim vozilima, robotici, baterijama i drugim naprednim tehnologijama.
"Uprkos protekcionizmu G20 zemalja, vjerujemo da će Kina nastaviti da povećava udio u svjetskom izvozu", napisao je Ćetan Aja iz Morgan Stanleyja, prenosi Nova.
