BEOGRAD - Iako se uglavnom vezuje za niže pozicije zaposlenih i ljudi na rukovodećim položajima, uprkos dinamici, mogu se naći na meti ovog problema.
Šta je zapravo monotonija?
Monotonija je doživljaj dosade koji se javlja kao posljedica neprekidnog i jednoličnog ponavljanja aktivnosti. U zavisnosti od karakteristika posla i radne sredine, mogu se javiti različiti oblici monotonije.
Najčešći oblik je motorna monotonija, što podrazumijeva jednoobrazno ponavljanje pokreta (rad na proizvodnoj traci, sjedenje za kancelarijskim stolom i računarom). S druge strane, senzorna monotonija se odnosi na siromaštvo perceptivnih stimulusa, odnosno, drugačije rečeno, nedostatak stimulusa koji traže da "uključimo mozak" (na primjer svakodnevni susret sa istom vrstom informacija).
Šta je uzrok monotonije?
U najvećem broju slučajeva uzročnik je repetitivni rad, odnosno rad koji podrazumeva ponavljanje jednog zadatka ili grupe aktivnosti. U ovu grupu najčešće se ubrajaju poslovi koji podrazumjevaju površno angažovanje pažnje i pamćenja, koji su automatizovani (jednostavni zadaci kod kojih je izražen informacioni karakter rada).
Ali isto tako dugotrajno i pasivno motrenje koje zahtijeva visok nivo pažnje može takođe rezultovati monotonijom zbog pomenute istovjetnosti sadržaja (na primjer, poslovi kontrolora koji posmatraju signalne uređaje).
Pored navedenog, mogu se uključiti i određeni faktori vezani za ličnost koji mogu doprinijeti pojavi monotonije.
Mjere prevencije
U zavisnosti od vrste posla postoje različiti načini kako da utičete na prevenciju ili smanjenje monotonije u radu. Za početak važno je da prepoznate koji radni zadaci vam izazivaju najveći osjećaj dosade. Izlistajte vaše radne zadatke i pored svakog napišite ocjenu od 1 do 5 u zavisnosti koliko su vam zanimljivi.
To će vam pomoći da identifikujete zadatke koji su za vas nestimulativni. Na vama je da naknadno pronađete načine da ih obavite ili brže ili ih učinite zanimljivijim, možda da ih proslijedite nekome ili, ako ništa drugo, da pokušate da ih izbjegnete u budućnosti ukoliko vam se ukaže prilika.
Porazgovarajte sa nadređenim kako bi vam dodjeljivao zadatke iz oblasti koja vas interesuje – rad na novim zadacima može da poveća vaš entuzijazam i angažuje vašu kreativnost. Isto tako rotacija posla može da bude rješenje, ili pak uključivanje u rad kolega koji se bave drugim poslom. Još jedna mjera smanjenja monotonije jeste uvođenje spoljašnjih stimulansa koji podižu nivo aktivacije našeg mozga, poput funkcionalne muzike, kao i pružanje prilike za razgovor na radnom mestu sa različitim ljudima.
Još jedno od mogućih rješenja jeste pravljenje pauze, koja vam dozvoljava da angažujete mozak radeći aktivnosti koje volite (na primjer čitanje članaka iz vama zanimljivih oblasti), i nakon toga možete da se vratite na zadatak sa povećanim nivoom aktivacije.
Dva tipa
Osobe koje pokazuju povećanu sklonost ka monotoniji i dosadi najčešće su neadaptirane na uslove rada, nemotivisane i nezainteresovane za posao koji obavljaju, osobe visokog obrazovanja i sposobnosti koje obavljaju posao koji nije u skladu sa njihovim znanjima i vještinama, ekstravertnije osobe prije nego introvertne, osobe u stanju umora i sa znacima bolesti.
S druge strane, postoje osobe koje su otpornije na dosadu. To su osobe koje svaku aktivnost posmatraju kao priliku da nešto nauče, te imaju doživljaj da im je sve novo i zanimljivo. Njih najčešće karakterišu svježina i budnost, zadovoljstvo poslom koji obavljaju.